Kad se borimo sa bilo kojom ovisnosti, sa nekom štetnom pojavom u društvu, postoje tri osnovna javno-zdravstvena principa… Jedan je smanjiti dostupnost. Zatim, imamo princip smanjenja štetnosti u javnom zdravstvu. Treći pristup je pristup smanjenje potrebe, istakao je u razgovoru za "Nezavisne novine" doktor Ognjen Brborović, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Iako Evropska unija planira do 2040. godine smanjiti broj pušača ispod pet odsto, doktor Brborović smatra da je to u zemljama regiona nemoguće.
On je u intervjuu govorio o razlici između snusa i nikotinskih vrećica, ali i tome da li je opasniji nikotin ili dim, te kako vidi bh. društvo 2040. godine.
NN: Kada e-cigarete, grijane duvanske proizvode nikotinske vrećice uporedimo sa cigaretama, kakva je razlika i u samom smislu proizvoda, ali i po pitanju zdravlja?
BRBOROVIĆ: Na tržištu su novi proizvodi već dugo, ali se pojavljuju novi proizvodi svako malo. Oni se više ne zovu duhanski proizvodi. Oni se sad zovu nikotinski proizvodi i jako malo imaju zajedničkih stvari, osim sadržaja nikotina. Neki se čak ni ne pale, niti uvlače, nego se jednostavno kroz usnu sluznicu apsorbira nikotin. Imamo čitav niz proizvoda naspram te jedne cigarete stare, koja je neka tradicija i koja je zapravo najtoksičnija. Nema nikakve sumnje da su svi ti novi proizvodi manje štete. Kad kažem manje štete, ne mislim marginalno manje štete, periferno manje, ne, ozbiljno manje štete. Pričamo o pet, deset, pa čak i 100 puta manjoj šteti od cigarete. Cigareta je apsolutno najgora od svih duhanskih, ako hoćete, i nikotinskih proizvoda. Novi proizvodi su manje štete.
NN: Šta tačno podrazumijeva koncept manje štetnosti?
BRBOROVIĆ: Kad se borimo sa bilo kojom ovisnosti, sa nekom štetnom pojavom u društvu, postoje tri osnovna javno-zdravstvena principa… Jedan je smanjiti dostupnost. U smislu duhana i nikotina, smanjena dostupnost je zapravo zabrana prodaje djeci mlađoj od 18 godina. To je smanjena dostupnost. Jedna od metoda smanjene dostupnosti. Zatim, imamo princip smanjenja štetnosti u javnom zdravstvu. To je, recimo, princip kada ne branimo ponašanja, kao što smo kod smanjenja dostupnosti, nego pokušavamo osigurati načine, metode i prakse kojima će se smanjiti šteta. Kod pušenja, kod ovisnosti o nikotinu i duhanu, smanjenje štetnosti znači omogućiti ljudima koji su toliko ovisni, koji su pušači, koji vole nikotin da jednostavno pređu na drugu metodu i da nastave sa svojom ovisnosti jer ne mogu prestati. Ako im ne damo proizvode manje štete, oni najvjerojatnije neće nikad prestati pušiti i onda će najvjerojatnije u nekom trenutku razviti bolest. Treći pristup je pristup smanjenje potrebe. Ja možda kao optimist, profesor, liječnik koji se nada boljem društvu, smatram da je to metoda na kojoj se isplati najviše raditi, jer to je zapravo rad sa djecom.
NN: Kakve su prakse u Hrvatskoj i postoji li nešto što bi BiH mogla preuzeti?
BRBOROVIĆ: Ne. Mi uopće nemamo nikakvu dobru praksu. Od 1990. do danas smo imali sveukupno dvije javno-zdravstvene kampanje za prestanak pušenja. Ja sam sudjelovao u obje. Ono što u Hrvatskoj postoji je jedna tromost. Mi smo izrazito tromi. Jako sporo mijenjamo navike. Pričam sada o zdravstvenoj politici, javno-zdravstvenoj politici i ponekad je to čak i dobro. Recimo, u kovidu nam je to bilo prilično dobro. Imali smo praktički švedski model bez da je to bilo rečeno. Slično se ponašamo i vezano za ove nove proizvode. Najčešća inicijativa u Hrvatskoj dolazi od EU. Tu dosta dobro pratimo šta se dešava. Ponekad smo čak i preteča. Idemo među prvima implementirati neke ciljeve javno-zdravstvenih politika u EU, pa sad se čini kao da se malo mijenja vjetar.
NN: EU želi do 2040. godine smanjiti broj pušača ispod pet odsto. Da li je to moguće postići u zemljama regiona?
BRBOROVIĆ: Nemoguće je, jer ništa ne radimo. Znači, nema nikakve šanse. A ukoliko pak očekujemo da će se to spontano desiti - neće. To je jedna ukorijenjena ovisnost. Mi zapravo baš ništa ne radimo, pa onda se ništa neće niti promijeniti.
NN: Mogu li proizvodi manje štete nešto promijeniti ili voditi ka prestanku pušenja?
BRBOROVIĆ: Ako možemo nešto naučiti od Švedske, koja je definitivno trenutno svjetionik, onda možemo naučiti da kod njih broj korisnika nikotina ili ovisnika od nikotina zapravo nije pao. Oni imaju pet odsto pušača, ali kod njih je znatno porastao broj korisnika snusa. Oni su prilikom ulaska u EU zaštitili svoje pravo na korištenje duhanskih vrećica. Doslovce, usitnjeni duhan u platnenim vrećicama koje onda drže u ustima između zuba i obraza i koje polako otpuštaju i nikotin i druge sastojke duhana. Taj proizvod se zove snus. I te snus vrećice sa duhanom su zabranjene u cijeloj EU. Nigdje ih ne možete kupiti, samo u Švedskoj. Oni su prepoznali značaj tog pomaka sa cigarete na proizvod manje štete i zapravo potaknuli svoje građane da više koriste snus.
NN: Da li su snus i nikotinske vrećice isto ili postoji razlika?
BRBOROVIĆ: Nisu isto. Izraste biljka, onda se osuši, pripremi, nareže, stavi se u vrećicu. To postaje duhanska vrećica, znači snus. Nikotinska vrećica je proizvod koji praktički nema ništa u sebi. Ima nešto celuloze, malo vode. I te vrećice se zovu nikotinske vrećice.
NN: Bh. društvo se smatra pušačkim. Može li se ta slika promijeniti?
BRBOROVIĆ: Može. Nikotin sam po sebi nije tako strašna ovisnost. Nakon toga dolazi društveni dio ovisnosti. Pušači se vole grupirati zajedno i onda imamo još jedan habitualni dio kretnje, ritual i taj dio ovisnosti. Ja bih rekao da je ovaj srednji dio možda najjači. To je taj društveni dio. Ja svojim studentima i postdiplomcima kažem da ako žele prestati pušiti, nek se odmah odsele u Švedsku jer je utjecaj okoline toliko jak da je to možda najjači utjecaj na promjenu ponašanja. Doslovce okorjeli pušač da sada ode živjeti u Švedsku, u roku od mjesec dana će pomisliti da bi trebao prestati pušiti. Niti imate gdje, niti je prihvaćeno. Jednostavno pušač postaje nešto što je periferna pojava koju treba ignorirati. Desiće se u EU nešto na tragu toga da EU postane mjesto bez duhanskog dima, odnosno da nova djeca 2040. koja će se tada roditi i koja će tada ulaziti u osnovnu školu neće uopšte imati priliku biti izložena duhanskom dimu i onda će se to barem djelimično preliti na Hrvatsku, a ja se nadam onda i na Bosnu i Hercegovinu. Teško je biti zemlja pušača i umirati od karcinoma i biti slijep na to, a okolo su ljudi koji ne puše i koji su svjesni da to nikome ne koristi.
NN: Šta je opasnije: nikotin ili dim? I šta je gore: biti aktivni ili pasivni pušač?
BRBOROVIĆ: Uvijek je gore biti aktivan pušač. Nikotin ima jednu toksičnost koja je prilično niskog stupnja osim ako pređe u visokim dozama. Ta toksičnost je na nivou upravo ovih proizvoda, proizvoda manje štete. Dim je ono što je najstrašnije. Tu su svi karcinomi, svi acetoni, ugljični monoksidi… U dimu je sve. Nikome ne bih preporučio da postane ovisnik o nikotinu, ali ako je neko već pušač, ja bih mu mirne savjesti savjetovao da pređe na proizvode manje štete.
NN: Kad pogledate u 2040. godinu, gdje će biti BiH u odnosu na plan EU?
BRBOROVIĆ: Ne mogu znati. Moj primjer je da si ljudi u doba krize pomažu. Ono što ja gledam u Bosni i Hercegovini je da je to i dalje zemlja koja ima silne stresove. Ja bih rado da ste kao Švedska. Malo mirniji, malo bogati, puno bogati. Da nemate te stresove onda bih imao veća očekivanja. Ukoliko ne bude malo veća stabilnost i veći mir, bojim se da ne možete puno očekivati od općeg ovisničkog ponašanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.