Intervju

Kramarić: Moramo vratiti ljude na ove prostore

Kramarić: Moramo vratiti ljude na ove prostore
Foto: Velibor Tripić | Kramarić: Puno je praznog prostora, moramo ga popuniti ljudima

Banjaluka ima bogatu i slojevitu prošlost, i to se vidi i na ljudima i u samom gradu, a dio njenog identiteta su i Hrvati, kaže Zlatko Kramarić, odlazeći generalni konzul Hrvatske u Banjaluci.

"Kao što je Andrić zapisao da na ovim prostorima vrijeme stoji, pokazalo se da se za moje, evo, gotovo četiri godine ovdje nije mnogo toga dogodilo. Svi oni problemi koji su me zatekli 2015. ostaju i mom nasljedniku. Naravno, nije da ništa nismo uradili. To su procesi koji uzimaju mnogo vremena, ne možete obnavljati povjerenje među ljudima od danas do sutra", rekao je Kramarić.

NN: Završavate mandat generalnog konzula Hrvatske u Banjaluci. Kakva su iskustva?

KRAMARIĆ: Bilo je to uistinu novo iskustvo. Potvrdilo se da je sve što se događa na ovim prostorima zapisano u literaturi. Čitajući Andrića, Ćopića, Selimovića, franjevačke kronike, itd... mogu vam dati odgovor kako da razumijete procese. Kao što je Andrić zapisao da na ovim prostorima vrijeme stoji, pokazalo se da se za moje, evo, gotovo četiri godine ovdje nije mnogo toga dogodilo. Svi oni problemi koji su me zatekli 2015. ostaju i mom nasljedniku. Naravno, nije da ništa nismo uradili. To su procesi koji uzimaju mnogo vremena, ne možete obnavljati povjerenje među ljudima od danas do sutra. Ono što nas sve treba ohrabriti jeste da smo mi svi upućeni jedni na druge, i tako treba pristupiti rješavanju problema. Što budemo više mogli omogućiti slobodan protok ljudi, robe i ideja, lakše će se stvari pokretati.

NN: Kako ste doživjeli Banjaluku?

KRAMARIĆ: Jako pozitivno me iznenadila, uistinu. Banjaluka ima bogatu i slojevitu prošlost, i to se vidi i na ljudima i u samom gradu. Svu tu prošlost i to bogatstvo moramo zajedno čuvati, posebno danas u dobu globalizacije, ljudi su skloni ponekad malo i zaboraviti. Banjaluka je važna i za Hrvatsku, uvijek se iznenadim tko je sve odavde studirao u Zagrebu. Ljudi ovog kraja uvijek su prirodno bili upućeni ka Zagrebu. Veze među nama su u prošlosti bile snažne i moramo ih nastaviti graditi i povezivati.

NN: Vaš Generalni konzulat se, otkad radim, uvijek bavio povratkom Hrvata u Banjaluku i rješavanjem problema Srba koji su izbjegli iz Hrvatske, zar ne?

KRAMARIĆ: Upravo tako. Često smo ovdje u ovim prostorijama sa Srbima iz Hrvatske doživjeli tu njihovu emociju i ono što je bio njihov dom. Uvijek sam bh. političarima govorio da se ništa dramatično za RS ne bi desilo da se ovdje vrati pedesetak tisuća Hrvata ili da se pedesetak tisuća Srba vrati u Hrvatsku. Doista sam služeći ovdje mogao osjetiti što znače korijeni i rodni kraj svim tim ljudima bez razlike. Žalosno je da RS nema tih stotinak tisuća Hrvata koji su ovdje živjeli. Tek kad vidite te prazne prostore, te Šimiće, Mišin Han, itd. možete shvatiti što to znači, i da nije lako nadomjestiti tu prazninu.

NN: Ima li povratka?

KRAMARIĆ: Nedavno je bio jedan skup u organizaciji dopredsjednika RS Josipa Jerkovića, gdje se pokušalo promišljati o budućnosti Hrvata u ovom entitetu. Jer nisu tu samo odlazak i te ljudske sudbine. To su i ekonomski razlozi. Vidite što znači to za RS, BiH, pa i Hrvatsku, odakle također ljudi sada odlaze. Ako već ne postoji velika šansa da se vrati biološki najpotentnije stanovništvo, možda postoji šansa da se vrati starije stanovništvo, makar preko vikenda i blagdana. Puno je praznog prostora, moramo ga popuniti ljudima. U razgovoru s gradskim i entitetskim vlastima pokušavao sam ih senzibilirati na hrvatska kulturna i druga društva koja su ovdje postojala, koja su uvijek bila dio identiteta Banjaluke i ovog kraja. Tu je pitanje i restitucije, koje čeka i RS i BiH, i dobro bi bilo da što prije počnemo rješavati ta pitanja.

NN: Kako ste sarađivali s vlastima RS i Banjaluke?

KRAMARIĆ: Ma uvijek su to bili dobri i srdačni odnosi, nitko nas nikad nije odbio niti nam zatvorio vrata. Ali uvijek je tu negdje bio taj nesretni "ali". Gradonačelnik Banjaluke je uistinu jedan Europljanin širokih vidika, ali u našim razgovorima uvijek se prije ili kasnije pojavi taj "ali". Puno smo toga uradili zajedno, ali taj "ali" je nekako ostao. Uistinu se nadam da će moj nasljednik skupa s njima uspjeti napraviti i korak dalje iza tog "ali". Jer koje god smo probleme zajedno ovdje rješavali, "ali" je uvijek bio sveprisutni lik.

NN: Pretpostavljam da na umu imate posljedice rata i te ratne traume. Koliko smo mi svi u stanju prevazići to stanje, da li je prošlo dovoljno vremena?

KRAMARIĆ: Svi mi se moramo suočiti sa svojim lošim epizodama. Što prije, to bolje. Svi se lakše suočavaju s tuđim epizodama i to je ovdje jedna povijesna konstanta. Ogroman broj emisija u medijima posvećen je lošoj prošlosti. Naravno to je legitimno, ali uvijek je selektivno. Kada sam govorio na 75. obljetnici Kozare, ja sam iskreno izrazio puno žaljenje za sve žrtve ondašnje NDH, posebice djecu, stare i civile. Ali sam tu negdje pomenuo da su u tome učestvovale i neke domaće snage, onda se pojavi taj "ali", kao nije to zgodno reći. Ne. Mi to moramo reći. Mi moramo konačno početi sve govoriti. Ponekad se možda i izrugujemo žrtvi kada biramo selektivne istine. I to je možda jedna oblast u kojoj smo mogli više. Moramo se nastaviti suočavati s prošlošću onakvom kakva ona uistinu jest. Svatko bi morao prvo krenuti sa zlom iz vlastitog, pa onda preći na one druge.

NN: Ovih dana smo obilježili 150 godina samostana "Marija Zvijezda", a nekako mi se čini da je to prošlo nedovoljno zapaženo. Kako se Vama to čini?

KRAMARIĆ: Jedan od mojih zadataka u Banjaluci je bilo da pomognem biskupu Komarici senzibilizirati hrvatske institucije i institucije u gradu i entitetu. Sva su nam vrata bila otvorena i ovo što se dogodilo u petak je bio vrlo važan događaj. Sad je važno da ga se ne prisjetimo opet za deset godina. Banjaluka je istakla kandidaturu za europsku prijestolnicu kulture 2024. Mislim da i taj dio kao dio identiteta Banjaluke treba dobiti svoje mjesto. Tamo će sad biti otvoren i muzej, koji će biti javan, bilo bi uistinu važno da Banjalučani posjete taj muzej i uvide koliko je taj datum 21. lipnja važan za Banjaluku i njenu noviju povijest. Probajte samo zamisliti što bi to značilo za Banjaluku da te 1869. godine oni nisu ovdje došli? Koliko bi Banjaluka bila siromašnija danas. I ono što uvijek u Hrvatskoj govorim, govorim i ovdje: čuvanje svih tih slojeva i različitih etničkih, kulturnih i vjerskih identiteta je važno. Oni su stvarali identitet ovoga grada.

NN: A sada se taj trapišćanski red gasi, samostan se zatvara...

KRAMARIĆ: Da, iz nekih razloga netko je negdje donio odluku da se taj red ugasi. Možda će ovaj događaj uz pomoć Vas iz medija doprinijeti da se ta kultura i prisustvo ovdje sačuvaju i za buduća pokoljenja. Treba i grad, i entitet, i Sarajevo, i Hrvatska, i hrvatske političke elite, svi da se zauzmu da se još jednom razmisli o toj odluci. Stvarno mislim da će Banjaluka bez njenih trapista biti siromašniji grad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije