Intervju

Pratite nas na Google news

Mladen Duronjić za "Nezavisne": Spremili smo se za borbu protiv virusa

Mladen Duronjić za "Nezavisne": Spremili smo se za borbu protiv virusa
Foto: N.N. | Mladen Duronjić za "Nezavisne": Spremili smo se za borbu protiv virusa
Dejan Šajinović

Univerzitetski klinički centar Banjaluka spreman je za borbu protiv virusa korona, rekao je Mladen Duronjić, načelnik Klinike za pulmologiju UKC RS u Banjaluci.

"Ja lično ni za kakvo zadovoljstvo na ovom svijetu ne bih mijenjao ovaj trenutak da budem uz svoj narod. Ovo je profesionalni i moralni izazov za ovu generaciju, da iznesemo ovaj teret", rekao je on.

NN: Kakva je situacija u UKC-u kad je u pitanju virus?

DURONJIĆ: Mi smo se u UKC-u spremili za ovu situaciju i prostorno i opremom i ljudstvom, čiji je profesionalni moral odnosno motivisanost na veoma visokom nivou. Pored brige za oboljele, jako je važno zaštititi medicinsko osoblje. Svaki zaraženi čovjek koji nema simptome ide u izolaciju. Ako se osoblje zarazi, moramo ih poslati kući u izolaciju, onda se javlja problem ko će liječiti pacijente. Zbog visokog procenta zaraženog medicinskog osoblja ovaj problem se javio u Italiji.

Svjesni smo da i pored najboljih mjera idealna zaštita ne postoji. Mi ne znamo koliko će ovo da traje i zato je važan i redovni odmor itd. Ja lično ni za kakvo zadovoljstvo na ovom svijetu ne bih mijenjao ovaj trenutak da budem uz svoj narod. Ovo je profesionalni i moralni izazov za ovu generaciju, da iznesemo ovaj teret zajedno sa svojim narodom.

NN: Da li je ovaj korona virus sličan običnom gripu i koje su razlike, ako ih ima? Kako on djeluje na pluća, da li je u tom smislu sličan gripu?

DURONJIĆ: On po nekim osobinama i jeste sličan gripu. Možemo spomenuti i ptičiji grip, virus influense tipa A. Ptičiji grip pominjem jer je karakteristično da od njega obolijeva perad, a tek 1997. godine je registrovan prelaz s preradi na čovjeka i daje slične simptome na plućima sve do respiratornog distres sindroma kao najteže forme oboljenja pluća. Korona je iz reda virusa koji se zovu nidoviralis. U sličnu kategoriju spadaju virusi koji su izazivali epidemije SARS i MERS. SARS je imao mortalitet od oko 10 odsto i po tome je zanimljiv, a MERS je imao i smrtnost od preko 30 odsto u nekim regionima. I ta dva virusa i ovaj novi spadaju u beta korona viruse. Oni uzrokuju zapaljenja pluća i bronhiolitise.

NN: Može se, onda, reći da su ove bolesti teže od običnog gripa?

DURONJIĆ: Korone koje su se ranije javljale imale su u principu blaže kliničke forme od običnog gripa, a pravile su veće probleme farmerima. Međutim, primijećene su teške forme ove bolesti. Stopa mortaliteta ovog najnovijeg korona virusa je od 2,7 do osam odsto, od Kine do Italije, zavisno kojim podacima raspolažemo.

NN: Da li postoje simptomi koji se razlikuju u odnosu na obični grip i na šta ljudi treba posebno da obrate pažnju?

DURONJIĆ: Najčešće kod ovog virusa počinje osjećaj zamora. Onda idu blaga grlobolja, struganje i bol u grlu. Nakon toga groznica uz osjećaj hladnoće.

NN: Čujemo i za slučajeve ljudi koji imaju vrlo blage ili nikakve simptome.

DURONJIĆ: Govorimo o ljudima koji osjećaju simptome. Mladi ljudi vjerovatno neće ni osjetiti i organizam može simptome da prevlada. Manji postotak zahtijeva bolničko liječenje. Dakle, poslije groznice imamo visoku temperaturu, koja može biti čak i veća od 39 stepeni. Slijede opšta malaksalost, pa kašalj, koji može da krene već drugi dan. Prvo ide suvi kašalj i intenzivniji je iz dana u dan. Kod običnog gripa simptomi mogu peti, sedmi dan da jenjavaju i slabe. Korona može imati povoljan ishod, kada nakon nekoliko dana simptomi slabe i pacijent se osjeća sve bolje. Kod nepovoljnog toka simptomi se intenziviraju. Javlja se stezanje u grudima, kratki dah i osjećaj nedostatka vazduha. Javlja se opšta malaksalost, kada pacijent ne može bez bolničkog kreveta, a neki od njih završe i na aparatu za respiratornu podršku. U jednoj studiji je primijećeno da navedenim tegobama dan prije mogu da prethode mučnina, praćena povraćanjem i prolivom. Takođe je izviješteno da su neki od pacijenata imali prolazne smetnje osjećaja mirisa i njuha.

NN: Tu govorimo o pacijentima koji su poslani na liječenje?

DURONJIĆ: Mi pacijente u toku dijagnosticiramo. Ja govorim o toku bolesti. Zbog blagih simptoma pacijenti mogu ostati i nedijagnostikovani jer neće smatrati za potrebno da se jave za pomoć.

NN: Ili možda neće primijetiti?

DURONJIĆ: Da, neki od njih će imati tako blage simptome ili samo neke od njih. Ti ljudi obično nakon izlječenja kažu da su samo bili prehlađeni.

NN: Na koji način se tretiraju pacijenti oboljeli od virusa korona i da li tretman otežava činjenica da ne postoje cjepiva?

DURONJIĆ: U ovom momentu ne postoje kauzalni lijekovi, ali su u toku istraživanja antivirotika, inhibitora proteaze, interferona alfa dva i beta. Tretiraju se komplikacije i bakterijske superinfekcije. Kao što znamo, vakcina još ne postoji i ona je u procesu istraživanja.

NN: Od čega je, po Vašem iskustvu, veća opasnost za građane - od udisanja čestica i vazduha u kojem se nalazi virus ili od dodirivanja površina?

DURONJIĆ: Virus se zadržava duže na čvrstim površinama nego u vazduhu. Recimo, na nerđajućem čeliku se zadržava 10 do 12 časova, a zabilježeno je čak i do 20 časova. Inače se mnogo lakše prenosi vazduhom, jer se radi o kapljičnoj infekciji. Za ilustraciju, jedna kapljica je 30 puta manja od prečnika naše kose i izbacuju se pri jačem ili naglašenom smijehu. Kihanjem se izbaci i nekoliko stotina hiljada kapljica, od kojih mnoge mogu sadržavati viruse. Dakle, veći rizik prestavlja prenos kapljica vazduhom, u situaciji kada ne držimo neohodnu socijalnu distancu.

NN: Suština je da one uđu u pluća?

DURONJIĆ: One ulaze u respiratorni trakt - nos, usta i pluća. Prodor je moguć i kroz sluznicu očiju. Što se tiče preventive, treba imati i održavati zdravu kožu i sluznice. Treba imati zdrav organizam, koliko je moguće. Dakle, nemati pridružene bolesti kao što su dijabetes, hronične bubrežne bolesti, hronične bolesti srca, maligne bolesti, hronične bolesti pluća i slično. Kada kišemo ili kašljemo, usta treba prekriti maramicom i držati socijalnu distancu, idealno od 2,5 ili tri metra. Potrebno je održavati i higijenu tijela, ne samo pranje ruku. Naravno, ruke prati što češće. Odjeća i obuća u kojoj smo bili vani trebalo bi da se odloži u pretprostor gdje je to moguće, a ljudi u stanovima ispred praga obuću, a odjeću na balkon ili gdje je moguće izložiti suncu i provjetravanju. Prostore u kojima živimo što češće treba zračiti i izlagati direktnom djelovanju sunca. Prostorije treba tretirati za to predviđenim sredstvima s visokim procentom alkohola ili na bazi hlora kad su u pitanju stepeništa. Niko od promaje nije umro, treba što češće prozračivati prostorije, sklanjati debele zavjese i tepihe, a kvake i metalne površine tretirati alkoholom. Naglašavam da rakija ne pomaže. Praktični su rastvori na bazi hlora i vode u flašama s raspršivačem kojima je moguće pošpricati obuću nakon povratka iz šetnje.

NN: Koliko se ovaj virus može zadržati u vazduhu i da li je tačno da toplije vrijeme sprečava ili smanjuje opasnost od širenja zaraze?

DURONJIĆ: U vazduhu se zadržava mnogo kraće nego na čvrstim površinama, u prosjeku do 15 minuta, rijetko duže. Toplije vrijeme nama pogoduje zato što je tih kapljica manje. Vlažno vrijeme povećava broj kapljica i zato to pogoduje virusu, a toplije vrijeme pogoduje nama.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije