Volim ovo što radim, dobila sam dar od Boga i želim ga iskoristiti do kraja. Ovako je počela svoju priču jedna od najdominantnijih i najtrofejnijih atletičarki na svijetu Sandra Perković, koja je na kraju 2018. godine rado pristala da razgovara za "Nezavisne".
Nevjerovatna 28-godišnja Zagrepčanka osvojila je već sada sve u karijeri. Dvostruka je uzastopna olimpijska pobjednica, ove godine je peti put zaredom osvojila naslov evropske prvakinje u bacanju diska, što nikome još nije uspjelo u svijetu atletike. U vitrinama ima i tri svjetska odličja, a čak šest puta uzastopno je osvajala Dijamantsku ligu. Iako je pred njom još dosta pobjeda i novih rekorda, Sandra već danas slovi za jednu od najboljih atletičarki svih vremena.
"Još nisam rekla sve što se tiče bacanja diska, puno je rekorda, puno je tu medalja koje želim osvojiti. Nemaju svi sreću da rade posao koji vole u svojemu životu. Svjetski rekord u bacanju diska je najjači rekord u svijetu atletike, iznosi 76,80 m. Mnogi sportski stručnjaci smatraju da sam ja jedina djevojka koja može tome i zaprijetiti, u to također vjerujem i ja. Meni je nebo granica i ne želim si stavljati ikakve limite. Želim postati jednog dana svjetska rekorderka ili se barem maksimalno približiti toj magičnoj granici", ističe najbolja hrvatska sportašica za 2018. godinu.
NN: Za početak, kakva Vam je bila 2018. godina i po čemu ćete je najviše pamtiti?
PERKOVIĆ: Ova 2018. godina za mene je bila godina iz snova, godina u kojoj sam ispisala povijest i postala prva atletičarka/atletičar koja je uspjela osvojiti pet uzastopnih zlata u pojedinačnoj disciplini. Za mene je bio izniman uspjeh uopće doći u priliku i boriti se za takvu titulu, a onda ju osvojiti pred 65.000 Nijemaca na čuvenom Olimpijskom stadionu u Berlinu i ostaviti sa svoje lijeve i svoje desne strane dvije Njemice, te slušati himnu i gledati svoju zastavu. To su trenuci i emocije koje ću pamtiti do kraja života.
NN: Kakav je osjećaj već godinama biti najbolja sportašica Hrvatske, koja je dala mnoga velika imena u svijetu sporta?
PERKOVIĆ: Velika mi je čast biti najbolja sportašica lijepe naše. Nedovano sam postala najuspješnija sportašica svih vremena u povijesti hrvatskog sporta, s trofejom više od legendarne Janice Kostelić. Ta titula mi je jako laskava i preponosna sam na svoj tim i sve ljude koji su mi pomogli da postanem ovo što jesam. Biti idol mladoj djeci je nešto neopisivo i to je ono što me iz dana u dan čini sretnom i motivira da budem sve bolja i bolja, a stisak ruke običnog čovjeka i iskren osmijeh su rijetke stvari koje moraš zaslužiti jer neke se stvari ne mogu kupiti novcem, samo obrazom.
NN: Kakva je Sandra Perković privatno i kako izgleda jedan Vaš slobodan dan, ako ga uopšte imate?
PERKOVIĆ: Puno treniram, puno putujem, skorko nikad nisam kući, zato volim svoje slobodne dane provesti u krugu obitelji i prijatelja. Oni su moja najveća podrška i ljubav, a za sigurnost i toplinu koju dobivam od njih jedostvano ne postoje riječi kojima bih im mogla zahvaliti.
NN: Koliko vremena posvećujete društvenim mrežama i šta mislite o tom fenomenu?
PEKOVIĆ: Društvene mreže volim, odličan su način komunikacije, te smatram da osobama koje su javno izložene mogu samo donijeti dobro, nikako zlo. Volim podijeliti svoje lijepe trenutke, gdje sam i što radim sa svojim prijateljima, jer, kako sam ranije navela, zbog sporta često izbivam iz svog rodnog grada Zagreba, pa time pokušavam namiriti što me nema.
NN: Nekoliko puta ste boravili u BiH, u Sarajevu. Koliko ste upoznati s bh. atletikom i njenim takmičarima koji nastupaju na velikim takmičenjima?
PERKOVIĆ: Bosnu i Hercegovinu jednostavno obožavam, vučem korijene odatle, moja je baka bila Hercegovka i ona me naučila svemu ovome što danas radim i kako radim. Sarajevo mi je posebno srcu priraslo, imam puno prijatelja i dragih ljudi, što moje srce veže baš uz njega. Volim bh. sportaše, naravno na prvom mjestu je naš dragi Kemal Mešić, veliko poštovanje imam prema Amelu Tuki i veliki smo prijatelji, a tu su i vaš mladi bacač kugle Mesud Pezer i iskusni Hamza Alić. Ne smiijem nikako zaboraviti svoju koleginicu Pašu Šehić-Smajlović, koja se prestala baviti bacanjem kladiva, ali kao juniorke smo stalno provodile vrijeme na pripremama.
NN: U kakvim ste, inače, odnosima s atletičarima iz regiona, koliko tu ima prijateljstva? Mnoge zanima kakav je danas odnos s Ivanom Španović, najboljom srpskom atletičarkom, koju ste više puta javno podržali?
PERKOVIĆ: Volim i poštujem sve sportaše iz regiona i radujem se njihovim uspjesima baš kao da su moji. To je bit sporta, da se svi volimo, poštujemo i podržavamo, te da ne postoje nikakve granice, barijere niti išta slično među nama sportašima. Mislim da bi svaki sportaš trebalo da se vodi tim načinom i razmišljanjem. Ivana i ja često skupa nastupamo na Dijamantnoj ligi te je normalno da se između nas rodilo prijateljstvo.
NN: Za kraj, neka poruka za Novu godinu mladim nadama u BiH koje se bave atletikom i koje sanjaju da jednog dana budu kao Sandra Perković?
PERKOVIĆ: Budite uporni, dajte sve od sebe, nikad ne posustajte, jer sve je moguće. Ne vjerujte kada vam netko kaže da ne možete uspjeti, stisnite zube i dokažite im suprotno, jer svaki sportaš koji dolazi iz male zemlje, kao što su Hrvatska i BiH prolazi iste poglede i potcjenjivanja. Nemojte da vas to oslabi, to vas može samo ojačati, jer mi imamo ono što oni nemaju, a vjerujte mi na riječ, nitko nije toliko hrabar niti itko ima toliko jako srce dok se bori za svoju državu kao mi, kao ljudi s ovih prostora. Iskoristite svoj atribut, jer neke se stvari ne mogu kupiti novcem, s nekim stvarima smo jednostavno rođeni.
- 7 puta uzastopno je proglašavana za najbolju sportašicu Hrvatske u tradicionalnom izboru "Sportskih novosti".
- 71,41 metar najduže je bacila disk (2017), što je najduži hitac u posljednjih 26 godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.