Zbog svoje ljepote odlično će se uklopiti u svaku baštu. Ipak, ova biljka se tek odnedavno gaji na našim prostorima, ali već vijekovima je poznata po svom ljekovitom dejstvu
Ehinacea, jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka, prepoznaje se po ljubičastom cvijetu s mnogo sitnih latica i velikim tučkom. Njena blagotvorna svojstva prvi su otkrili američki Indijanci, pa je početkom prošlog vijeka bila najprodavanija ljekovita biljka u Americi. S razvojem farmaceutske industrije polako je padala u zaborav, ali je sredinom tridesetih godina prošlog vijeka, kada su u Evropi potvrđena i prihvaćena njena ljekovita svojstva, ponovo vraćena u upotrebu.
O EHINACEI
Nekoliko sprovedenih istraživanja ukazuje da ehinacea povećava aktivnost imunološkog sistema, smanjuje bolove i upalu te posjeduje hormonalno, antivirusno i antioksidativno djelovanje. Ehinacea je poznati imunostimulans koji povećava nivo interleukina i interferona. Takođe, pojačava fagocitozu bakterija i stranih tvari u organizmu. Povećava broj leukocita u krvi, pospješuje zacjeljenje tkiva, sprečava nastajanje većih ožiljaka. Pojačava funkciju kore i srži nadbubrežne žlijezde. Preporučuje se za liječenje infekcija mokraćnog sistema, vaginalnih infekcija (kandida), infekcije uha, atletskog stopala, sinusitisa te peludne groznice. Najnovija istraživanja pokazala su da je veoma efikasna i u prevenciji karcinoma.
Ehinacea (rudbekija, slamnjak) predstavlja rod zeljastih biljaka trajnica koje pripadaju porodici Asteraceae. Tri su glavne vrste ehinacee:
- Echinacea angustifolia
- Echinacea purpurea, latinskog sinonima Rudbeckia purpurea
- Echinacea pallida.
Na osnovu sprovedenih kliničkih ispitivanja, ljekovito djelovanje dokazano je isključivo za vrste Echinacea purpurea i Echinacea pallida te je potrebno pažljivo odabirati preparate s ehinaceom, birajući samo one koji sadrže vrste čija je klinička djelotvornost dokazana. Mnogi preparati sadrže jednu, dvije ili sve tri vrste ehinacee. Različiti proizvodi koriste različite dijelove biljke. To je razlog zašto se učinkovitost ehinacee može razlikovati od jednog do drugog proizvoda.
KAKO DJELUJE
Ehinacea blokira enzime koji omogućavaju prodiranje upornih bakterija poput streptokoka, stafilokoka i pneumokoka u organizam i na taj način sprečava širenje infekcije.
Hemijska analiza ove biljke potvrdila je prisustvo jedinjenja zaslužnih za sva njena ljekovita svojstva. Najznačajniji su ehinacein B i ehinakozid, koji podstiču stvaranje antitjela, i arabinogalaktan, koji podstiče odbrambene ćelije da uništavaju štetne mikroorganizme.
Ehinacea se koristi u obliku kapsula, spreja za grlo, gela, tinktura…
SVA NJENA SNAGA
Ispitivanja su pokazala da ova biljka stimuliše proizvodnju bijelih krvnih zrnaca u koštanoj srži. Vjeruje se da bi to moglo da pomogne osobama koje su na hemioterapiji i oboljelima od leukopenije, to jest pacijentima koji imaju smanjen broj bijelih krvnih zrnaca.
MJERE OPREZA
Osobe s tuberkulozom, leukemijom, dijabetesom, bolestima vezivnog tkiva, multiplom sklerozom, HIVom ili AIDSom, svim autoimunim bolestima ili poremećajima u radu jetre ne bi trebalo da uzimaju ehinaceu. Ehinacea može smanjiti učinkovitost lijekova koji potiskuju imunološki sistem. Iz tog razloga, ljudi koji uzimaju takve lijekove moraju izbjegavati njenu upotrebu. U rijetkim slučajevima ehinacea može izazvati alergijsku reakciju u rasponu od blagog osipa do anafilaksije. Osobe oboljele od astme i alergije mogu imati povećani rizik za razvoj ove nuspojave.
Uprkos zabrinutosti da ehinacea može biti opasna za trudnice ili dojilje, dokazi sugerišu da korištenje ehinacee tokom trudnoće nema štetnog djelovanja na plod, ali zbog nedovoljnog broja konkretnih studija poželjno je izbjeći upotrebu ehinacee kod takvih stanja.
Terapija ehinaceom treba das bude intenzivna i kratka. Te se nikako ne smije uzimati duže od osam sedmica, a najbolji terapijski učinak ostvaruje se primjenom sedmicu do dvije u visokim dnevnim dozama.
Sadrži:
- eterična ulja,
- fenolkarbonske kiseline,
- depsidne kiseline: kafenu, hlorogensku i dikafeoilhinu kiselinu;
- estre kafene ivinske kiseline i ferulinske i vinske kiseline.
- Prisutni su i estri šećera i kafene kiseline ehinakozidi; nezasićena, alifatična jedinjenja: amidi, izobutilamidi, polienske kiseline,
- sadrži i vitamin C, bakar, gvožđe, jod, sumpor, kalijum...
UZGOJ
Postavite biljku na sunčano mjesto, najbolje u ilovaču ili u neku drugu zemlju sa dobrom drenažom. Dodajte kompost ili treset, ali ne morate se previše truditi jer se ehinacea lako prilagođava svim tipovima zemlje. Ukoliko ehinaceu sadite u bašti, neka prostor između biljaka bude 40 do 50 cm.
Odgovara im suva zemlja i nisu ljubitelji vlage. Čak i nakon aktivnog rasta nisu pretjerano tolerantne kada su u pitanju vlažni uslovi. Tokom vegetacije možete joj obezbijediti više vode, ali provjerite da li se zemlja između dva zalivanja potpuno osušila. Vole dosta sunca, ali će tolerisati blagu sjenku
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.