Girlande ili svjetlucave trake kojima ukrašavamo novogodišnje jelke ili naše domove tokom novogodišnjih praznika, jedan su od najpopularnijih i najjeftinijih novogodišnjih i božićnih ukrasa.
Novogodišnje girlande kakve danas znamo prvobitno su smišljene i napravljene u Njemačkoj, tačnije u Nirnbergu početkom 17 vijeka.
Girlande se od antike koriste kao ukrasi prilikom različitih svečanosti. U antici su često bile prikazane na slavolucima, žrtvenicima, hramovima i uglavnom u visokom reljefu. Često su bile korišćene kao motiv i u antičkom slikarstvu, ali ono je do nas došlo mnogo slabije sačuvano od skulpture. Nakon srednjeg vijeka, girlande ponovo postaju uobičajen ukras u renesansi, baroku i neoklasicizmu. Kiparski oblikovane girlande često se nazivaju festoni.
Novogodišnje girlande kakve danas znamo prvobitno su smišljene i napravljene u Njemačkoj, tačnije u Nirnbergu početkom 17. vijeka. Osnovna ideja je bila da predstavljaju male ledenice, koje možemo vidjeti kako zimi vise sa drveća i svjetlucaju na zimskoj svjetlosti, kako dnevnoj tako i noćnoj.
U početku su bile zaista pravljene od srebra, ali pošto je srebro i skupo a i vremenom dobija tamnu patinu, koristili su se i drugi metali. Kombinacija svjetlosti svijeća i srebrnih tračica je bila jedinstvena i veoma brzo je postala izuzetno popularna.
Legenda o nastanku girlande
Nekada davno, živjela je siromašna udovica sa svojom djecom. Odlučila je da djeci priredi radost za Božić. Nabavila je malo drvo i kada su djeca zaspala, ukrasila ga je, kako je znala figuricama koje je sama pravila od tijesta, grančica i drugog materijala koje je imala na raspolaganju.
Zadovoljna je otišla na počinak.
Međutim, noć je bila veoma hladna i nekoliko paukova se ušunjalo u kuću. Čim su vidjeli drvce, krenuli su da pletu svoju mrežu. Uskoro se ni drvo a ni ukrasi nisu vidjeli od paukove mreže. To je vidio anđeo i sažalio se. Pretvorio je niti paučine u srebrne mjesečeve zrake i - ostalo je istorija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.