Kuće i vrt

Orašari: Krckalice za orahe hit u uređenju doma

Orašari: Krckalice za orahe hit u uređenju doma
Foto: N.N. | Orašari: Krckalice za orahe hit u uređenju doma
Minja Šuković

Priča počinje na Badnju veče kad djevojčica Klara dobije drvenog Orašara te saznaje kako je on zapravo začarani dječak i poželi razbiti čaroliju.

Djevojčica Orašaru pomogne da porazi kralja miševa sa sedam glava, a on nju povede u zemlju vile Šećera. Klara na kraju Orašaru izjavljuje ljubav i tako ga pretvara u pravog dječaka. Priču ''Orašar i kralj miševa'' napisao je njemački pisac E.T.A.

Hofman još 1812. godine, a ruski kompozitor Petar Iljič Čajkovski 1892. godine priču je pretvorio u prekrasan božićni balet za koji se uvijek traži karta više.

Polako, ali sigurno, s prvim su se danima decembra na ulice, u izloge i domove uvukli orašari, najčešće u obliku drvenih figurica, ali i otisnuti na novogodišnje kuglice, šoljice, tanjire te kao magneti ili privjesci. Izvorno su to bile drobilice za orahe, no ta se funkcija gubi, a orašari u vrijeme božićnih praznika postaju najljepši ukrasi domova, pa i gradova.

Orašari u obliku vojnika ili kraljeva u upotrebi su od 15. vijeka. Vjeruje se da donose sreću te da štite domaćinstvo u kojem se nalaze.

Kaže se da orašari predstavljaju moć i snagu, služeći kao čuvari koji štite porodicu od opasnosti. Orašar pokazuje svoje zube zlim duhovima i prkos strogom izrazu lica služi kao glasnik sreće i dobre volje. Najpoznatiji orašari dolaze iz Sonneberga iz njemačke pokrajine Tiringije te iz Erzgebirgea – Rudogorja, na granici s Češkom.

Na ovom su području ljudi zarađivali rudarstvom, no s propašću ove industrije, rudari su počeli izrađivati igračke i božićne figurice koje su se prodavale na božićnim sajmovima širom Njemačke. Kvalitetni,"pravi" orašari izrađivali su se od čak 130 pažljivo sastavljenih dijelova. Originalni orašari imali su dovoljno jaku čeljust da razbiju ljusku oraha.

Steinbach orašari

Porodica Steinbach, koja održava tradiciju izrade orašara preko 250 godina, odigrala je važnu ulogu u širenju njihove popularnosti.

U početku su svi izgledali vrlo slično – vojnici, vitezovi, kraljevi. Gospodin Steinbach odlučio je, uz orašare nalik likovima iz folklora, izrađivati i one nalik poznatim svjetskim vođama i zanimanjima. Nastavio je proizvodnju u ograničenim izdanjima pa je orašar u obliku kralja Ludviga II proizveden u samo 3000 primjeraka.

Ovaj marketinški plan, izrada ograničenih specijalnih izdanja, navela je kolekcionare da ih što prije kupe, a skupljanje orašara postao je hobi za mnoge koji su cijenili ručno izrađene i obojene figure.

Zanimljivosti o baletu "Orašar"

"Orašar", priča o djevojčici Klari koja na Badnju večer ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar - drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njime proživi čudesne dogodovštine u izmaštanu svijetu, najpopularniji je i najizvođeniji balet na svijetu.

1. "Orašar" je 71. balet koji je napisao ruski kompozitor Petar Iljič Čajkovski. Veliki kompozitor napravio je izbor od osam izvedbi za balet koje je nastojao prilagoditi koncertnom izvođenju. One su zajedno poznate i kao "Ščelkunčikova suita", koja je 1909. godine izdana kao jedan od prvih albuma u istoriji. Nedugo prije nego što je Čajkovski počeo komponovati 'Orašara', preminula je njegova sestra. Smatra se da je njena smrt uticala na to da komponuje melanholičnu melodiju u silaznoj ljestvici za adagio Grand Pas de Deux.

2. Balet "Orašar" temelji se na djelu njemačkog pisca E. T. A. Hoffmana "Orašar i kralj miševa", a stvoren je po narudžbi Ivana Vsevoložskija, direktora Carskih pozorišta. Originalna je priča puno mračnija od baleta jer sadrži krvavu bitku između orašara i vojske kralja miševa te pojašnjava pozadinsku priču o tome kako se princ pretvorio u Orašara.

3. Nakon prve svjetske izvedbe "Orašara" 18. decembra 1892. u teatru Marinsky u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost. Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. "Orašar" je počeo sticati popularnost. Do kraja 1960-ih "Orašar" se etablirao kao glavni balet doba. Balanchineova koreografija i danas je najizvođenija verzija "Orašara". Godine 1993. Balanchineova verzija adaptirana je za film. Ulogu princa odigrao je Macaulay Culkin koji je u to vrijeme pohađao Balanchineovu baletnu školu. U moskovskom Boljšoj teatru Orašar je izveden preko 500 puta.

4. Glavni ženski lik u "Orašaru" imao je razna imena. Marichen, Marie, Maša, Klara… Tokom prošlog vijeka ime heroine koja će spasiti princa orašara mijenjalo se mnogo puta.

5. U prvoj izvedbi "Orašara" 1892., Klaru i princa orašara igrala su djeca, a u kasnijim profesionalnim produkcijama uloge su se počele davati odraslim plesačima. Uloge u prvoj izvedbi imali su polaznici Carskog teatra. Svi izvođači za nagradu su od Čajkovskog dobili košare sa slatkišima, a balet je započeo novu tradiciju – angažovanje dječjih plesača na pozornici.

6. Oko 150 različitih kostima koristi se u klasičnom uprizorenju "Orašara". Uz velike uloge, mnoštvo je i malih uloga, cvijeće, igračke, vojnici igračke, pahuljice, vile i miševi koje takođe iziskuju kostime. Više od 50 radnika iza pozornice potrebno je da pripreme ovu malu vojsku. Na primjer, za efektnu plesnu izvedbu samo u ulogama pahuljica potrebno je barem dvadesetero djece.

7. Instrument posebnog treptavog zvuka koji se čuje u melodiji "The Dance of the Sugar Plum Fairy" je čelesta. Instrument koji pripada grupi klavijatura Čajkovski je u Rusiju prokrijumčario iz Pariza kako bi karakter lika "Sugar Plum Fairy" pratio jedinstveni zvuk.

8. Partitura Čajkovskog za "Orašara" jedno je od njegovih najpoznatijih djela, ali kompozitor nije smatrao da je to njegovo najbolje djelo. Bio je uvjeren da je njegova prijašnja kompozicija, balet "Trnoružica" znatno superiorniji od "Orašara". Ni godinu dana nakon prve izvedbe "Orašara", 6. novembra 1893. Petar Iljič Čajkovski preminuo je i tako nikada nije ni naslutio kakav će uticaj njegovo djelo u narednim decenijama imati na publiku širom svijeta.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije