Život

Pratite nas na Google news

Najveći kolekcionar satova u RS pogađa vrijeme bez časovnika

Najveći kolekcionar satova u RS pogađa vrijeme bez časovnika
Foto: Srna | Najveći koleksionar satova u RS pogađa vrijeme bez časovnika
Srna

KOTOR VAROŠ - Dušan Stanić (66) iz sela Tovladić kod Kotor Varoša vlasnik je kolekcije oko 5.500 zidnih, stonih, ručnih i džepnih časovnika, po čemu je jedinstven u Republici Srpskoj.

Stanić, sada penzioner, radni vijek proveo je u Austriji, gdje je, od kako je napustio Kotor Varoš 1974. godine, počeo da skuplja neobične časovnike.

Prema njegovim riječima, ljubav prema "čuvarima vremena" je počela još od djetinjstva.

"Dugo nismo imali sat u kući jer smo bili sirotinja. Na kraju je otac ipak nekako skupio novac, kupio sat i uramio ga, a mi djeca smo gledali u njega kao u najveće čudo tehnike. To je bilo nešto najljepše što sam vidio u životu", rekao je Stanić.

Očev časovnik se, nažalost, ubrzo pokvario, a on nije imao novca da ga popravi.

"Ubrzo poslije toga sam kao jako mlad otišao da radim u Austriju, a otac, nažalost, nije još dugo živio. Od tada sam počeo sa skupljanjem satova. Najprije sam ih pronalazio po raznim tavanima u Austriji, kasnije po vašarima, ljudi su mi i poklanjali, da bi ih danas, evo, skupio više od 5.500 komada", naglašava Stanić.

Iako je u djetinjstvu satima čekao pred školom, danas mu se to ne bi moglo dogoditi. Naime, sada i bez sata pogađa tačno vrijeme, a griješi za najviše pet minuta.

A sat za njega nije samo običan pokazivač vremena i sve časovnike koje ima Dušan je smjestio u svojevrstan "muzej satova", drvenu brvnaru koju je napravio pored kuće.

"U ovoj vrijednoj kolekciji nalaze se satovi stari oko 400 godina, prvi koji su napravljeni, sa samo jednom kazaljkom. Mnoge od nabavljenih satova bilo je potrebno vratiti u funkcionalno stanje, što je poprilično skupo za naše uslove življenja. Međutim, meni na to nije žao potrošiti novac. Svi ovi satovi su moja velika ljubav i svaki od njih sa sobom nosi neku posebnu priču", poručuje Stanić.

Žao mu je što njegov otac nije živ, da vidi kakvu kolekciju danas ima, s obzirom na to da se u Dušanovom djetinjstvu o tome moglo samo sanjati.

"Iz Austrije sam 35 godina donosio satove, u 99 odsto slučajeva mehaničke, koje mnogo više cijenim od onih koji imaju baterije. Najviše volim zidne primjerke, a one najomiljenije često iz brvnare nosim u kuću kako bi ih mogao duže gledati", kaže Stanić.

Prave muke za Dušana uslijede kada treba da uskladi zimsko i ljetnje računanje vremena.

"Naporan je to posao, trebalo bi mi sedam dana da vratim kazaljke, ali bih osjećao i strašnu bol u rukama", ističe Stanić.

Kad je nervozan ili nasjekiran ode u svoju brvnaru, gdje se opušta uz mile zvuke mehanizama časovnika, čiji su otkucaji izuzetno relaksirajući.

Osim satova, Stanić se bavi i prikupljanjem ikona, poštanskih maraka, starog novca, radio-prijemnika i drugih antikviteta, koje, takođe, njeguje na poseban način, te vrlo rado pokazuje svim zainteresovanim sugrađanima.

Bogatu kolekciju upotpunjava i dan-danas, a, zahvaljujući ovom hobiju, usavršio je i časovničarski zanat, tako da nema starog sata koji ne može popraviti.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije