Ko misli da proklizavanje automobila može biti problem samo u zimskim mjesecima, u velikoj je zabludi. Upravo takvo razmišljanje dovodi do toga da se veliki broj vozača u ljetnom periodu opusti što dovodi do pada koncetracije i često fatalnih udesa.
Kad nakon ljetne sparine padne kiša, površinski sloj prašine se navlaži i put postaje klizav jednako kao da je na njemu poledica. To je posebno opasno na putevima čija baza sadrži više katrana koji u tim uslovima postaje veoma klizav.
Na suvom je svaki vozač spretan i svaka guma dobra. Na kiši se poznaju junaci! Posebno na ljetnoj kiši. Ovo valja dobro upamtiti u vrijeme kada kiše i nevrijeme smjenjuju ljetne vrućine. Kiša koja padne nakon duže sparine, pretvara puteve u opasna klizišta.
Najopasnije je kad (prava) kiša počinje. Ne kad padnu prve kapljice, nego kad se navlaži cijeli kolovoz.
Kritično je kad je put toliko navlažen da se vide tragovi prolaska vozila. Tad se površinski sloj prašine pomiješa s vodom stvarajući na taj način tanak sloj blata, koji je opasan poput leda.
Problemi bi bili znatno manji da je površina kolovoza, kao kod inostranih autoputeva, izvedena hrapavije. Ovako neiskustvo i nepažnja vozača, te neispravnost vozila (što je nažalost čest slučaj u BiH), više dolaze do izražaja.
Najgore je što nijedan vozač, u nijednom automobilu, ne može biti potpuno siguran, jer ne može uticati na ponašanje ostalih učesnika u saobraćaju.
Zvuči pomalo preoštro, ali je možda i najbolje ne voziti za vrijeme prve ljetne kiše ili barem pričekati da kiša ispere površinski sloj puta.
Realno je da mnogi ipak nisu spremni za ovakva "odricanja", što se donekle može shvatiti ako je automobil potpuno ispravan. No, upuštanje u takve avanture sa istrošenim gumama i neispravnim kočnicama, ravno je ruskom ruletu.
Toga bi trebao biti svjestan vlasnik svakog starijeg i zapuštenijeg automobila. Kako povećati sigurnost vožnje na "ljetnoj poledici" i voziti uz prihvatljiv nivo rizika? Vrijede iste preporuke kao i kod prave, zimske poledice.
Važno
- - vozite što sporije, ne brže od 60 km/h
- - papučicu kočnice pritiskujte što opreznije te izbjegavajte naglo uključivanje nižeg stepena prenosa, jer točkovi mogu da blokiraju
- - povećajte razmak od vozila ispred sebe na barem 50 metara
- - izbjegavajte nagle pokrete volanom ili kočnicama
- - pravovremeno upozorite ostale učesnike u saobraćaju na svoje namjere, posebno kod skretanja ulijevo
- - izbjegavajte sva preticanja i pažljivo pratite ostale učesnike u saobraćaju, posebno na motocikliste i pješake
Problemi sa akvaplaningom
Posebne muke vozačima tokom ljetnih kiša može prouzrokovati akvaplaning. To je pojava koja se događa kad vozilo svojom težinom ne može da istisne vodu na putu ispod gume.
Tanak sloj vode koji ostaje između gume i podloge uzrokuje klizanje vozila. Kada brzina dostigne kritičnu tačku, a to se obično dešava između 55-90 km/h, vozilo gubi kontakt s podlogom i dolazi u opasnost da izleti s puta.
Važna funkcija koju guma treba da ispuni na mokroj i vodom prekrivenoj podlozi je da, kroz kanale kojima je ispresijecan protektor, ispumpa vodu. Bez ovih kanala tanak sloj vode ostao bi između gume i podloge što bi izazvalo gubitak prijanjanja—akvaplaning.
Na glatkom putu, na blagoj kiši i pri brzini od oko 95 km/h, guma ima zadatak da odvede veliku količinu vode koja se nalazi ispod kontaktne površine, čija veličina nije veća od površine dlana.
Svaki djelić gazećeg sloja gume je u kontaktu s podlogom samo 1/150 dio sekunde, a za to vrijeme mora istisnuti veliku količinu vode, preostali tanak sloj vode i vratiti prijanjanje.