Nakon jednogodišnje pauze u Kopru se ponovno sklapaju legendarni mopedi za 980 evra.
U moru turobnih i crnih vijesti za auto-moto industriju u regiji, pa i šire, jedna od rijetkih pozitivnih stigla nam je koncem prošle godine iz Kopra. Tadašnja optimistična najava o ponovnom pokretanju proizvodnje u Tomosu zazvučala je dobro, ali i podosta nestvarno jer smo se već odavno pomirili s činjenicom da je slovenska firma Hidria, u čijem je Tomos vlasništvu od 1998., nakon brojnih bezuspješnih pokušaja prodaje slavnog imena zauvijek ugasila proizvodnju legendarnih mopeda. Koncem oktobra 2012. pokrenut je postupak likvidacije firme, prenosi AutoKlub.
Mašine su ugašene, a većina zaposlenih preraspoređeni na nove poslove unutar Hidrije. Nakon 58 godina preduzeće na čijim se temeljima uvelike izgradio najveći slovenski lučki grad, trebalo je postati istorija. No, obrat je uslijedio samo godinu dana kasnije… Nakon što su se prvi novi Automatici i Apeenci pojavili, zaputili smo se put slovenskog dijela Jadranske obale, želeći saznati je li u pitanju novi pokušaj prodaje imena, odrađivanje zaostataka ili politika?
Na periferiji Kopra u staroj upravnoj zgradi zatičemo tek portirku, koja bez puno pitanja diže rampu i daje nam propusnice za ulazak fabrički krug koji se u posljednjih desetak godina drastično izmijenio. Današnji Tomos ne zauzima ni pet posto od nekadašnjeg, a i probni se poligon polako pretvara u zapuštenu livadu. Dovoljno da se zapitamo pokušavaju li Slovenci živjeti tek od nostalgije. – Na sreću nije u pitanju samo to, objašnjava nam sadašnji generalni direktor Matijaž Kanduč. – U Italiji i Engleskoj prolazimo zbog retro izgleda, dok je u Holandiji, jednom od naših tradicionalno najboljih tržišta, sve podređeno racionalnosti - njima šaljemo najjednostavnije modele ograničene na 25 km/h, koji se tamo (ali i u Sloveniji) voze bez registracije, kacige i vozačke…
Uostalom, sa cijenom od 980 evra u Europi ionako ne bi mogli parirati Kinezima, objašnjava Kanduč i dodaje da velika zasluga za oživljavanja firme pripada i vjernim distributerima, koji su pristali investirati u proizvodnju avansno uplaćujući sve narudžbe. Bez financijske podrške vlasnika i banaka, to je, čini se, bio jedini način da se ponovno pokrene proizvodnja. A uz stare, pritom su s počele otvarati i nove mogućnosti.
– Upravo šaljemo drugu pošiljku mopeda u Maroko. U pitanju je tek četrdesetak primjeraka, ali prođe li sve kako treba, otvorit će nam se još jedno tržište, objašnjava nam Kanduč dok prolazimo istom onom halom koju je davne 1954. u rad pustio Josip Broz Tito.
Danas u njoj, doduše, radi tek dvadesetak ljudi. Okviri i pogonski motori proizvod su Tomosa, dok ostali dijelovi stižu uglavnom s Dalekog Istoka. Sve što naprave već je prodano, a Kaduč tvrdi da je cijeli sistem održiv s mjesečnom proizvodnjom od 400 do 500 motora. Mogli bi ih sklopiti i više, no kaže da za to trenutno nema ni potrebe ni novaca. No, nakon nedavnog oživljavanja proizvodnje automobila u Kragujevcu, sve to svakako je dobra vijest za auto-moto industriju u regiji. A možda i za hrvatske poštare, vjerojatno ipak najveće obožavatelje legendarnog APN-a...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.