Ovo je prvi „folksvagen“ sa motorom postavljenim napred, hlađenjem vodom i prednjim pogonom. Od „VW K70“ počinje da se piše nova istorija kompanije koja od tog trenutka raskida sa prošlošću i postaje jedan od najpoželjnijih brendova na svijetu.
Mnogi, pogotovo mlađi čitaoci nikada nisu čuli za ovaj model.
„Folksvagen K70“ je preteča svih modernih VW automobila kakve danas poznajemo. Do njegovog pojavljivanja, aktuelni su bili modeli sa motorom smještenim pozadi i zadnjim pogonom.
Proizveden je u oko 210 hiljada primjeraka, pa je to još jedan razlog što ga je teško vidjeti na putevima i ulicama.
Priča o „VW K70“ počinje januara 1965. godine kada započinje razvoj ovog modela. Auto je zapravo razvio NSU koji je kasnije preuzet od strane Folksvagena. Naziv je dobio u skladu sa strategijom NSU-a da oznaka modela sadrži i tehnički koncept; konkretno, čuveni „ro80“ je imao naziv koji je poticao od rotacionog vankel motora koji ga je pokretao. U skladu sa tim, „K“ je označavalo – klip.
„NSU K70“ je inače zamišljen kao manji brat već pomenutog „ro80“. Svjetska premijera je bila pripremljena za mart 1969. godine, za Salon automobila u Ženevi. S obzirom da je preuzimanje NSU-a od strane Folksvagena bilo na vidiku, sudbina „K70“ je postala vrlo neizgledna, s obzirom da je po dimenzijama i cijeni bio vrlo blizak tek predstavljenom „audiju 100“. Priča se da su ljudi iz VW-a veče pred održavanje novinarskog dana sajma u Ženevi sklonili „K70“ iz sajamske hale.
Folksvagen koji mjesec kasnije i zvanično preuzima NSU i spaja ga sa svojom ćerkom kompanijom Auto Union, inače preuzetom od Dajmlera 1964. godine. Model „K70“ želi da iskoristi kao nasljednika svog modela „tajp 4“ („VW 411“ i „412“ napravljeni na platformi „bube“) koji se neuspješno pokazao na tržištu.
Uvidjevši da njegov moderan dizajn i koncept prednjeg pogona sa motorom postavljenim naprijed predstavlja savršen način za promijenu dotadašnjeg imidža fabrike, VW uništava kompletan propagandni materijal u kome se „K70“ vidi sa znakom NSU-a.
Umjesto iz fabrike u kojoj je prvobitno trebalo da se proizvodi u Nekarsulmu, auto počinje izlazi iz fabrike Salcgiter. Ta fabrika i dan danas uspješno radi pod okriljem Folksvagena, a jedini model koji se u njoj proizvodio bio je „K70“. Nakon njega, fabrika je namijenjena izradi motora i mjenjača za VW grupaciju.
Produkcija „K70“ počinje avgusta 1970. i odmah kreće u izvoz. Datum lansiranja karavan verzije je sve više odlagan, da bi se ispostavilo da ona nikada neće ugledati svjetlost dana.
Pod haubom ovog modela u početku je bio četvorocilindrični vodom hlađen motor – porijeklom od onog koji je ugrađivan pozadi u „NSU princ 1200“, a koji se jedno vrijeme sklapao i u Sarajevu pod znakom PRETIS (Preduzeće Tito Sarajevo).
Radna zapremina mu je povećana na 1605 ccm, a uprkos broju 70 u nazivu, snaga je bila 75 „konja“. Motor je postavljen uzdužno, neposredno iznad diferencijala i između prednjih točkova. Kvačilo i mjenjač su bili odmah iza diferencijala, a kompletna postavka elemenata je bila takva da je omogućila veoma prostranu kabinu i jednostavan rad mehaničara.
Na primjer, lamela je mogla da bude zamijenjena bez pomijeranja motora ili mjenjača.
Uprkos izrazito modernom dizajnu za to vrijeme, motor nije pružao adekvatne performanse, a nije zadovoljavao ni kriterijume u pogledu potrošnje, s obzirom da je 1973. usljedila kriza na tržištu naftnih derivata. Tokom te godine uvodi se motor sa većim prečnikom klipova i povećanom radnom zapreminom na 1807 ccm, ukupne snage 100 KS. Dobio je i nove nosače motora koji su smanjili vibracije i buku u kabini.
Bez obzira na sva poboljšanja, i dalje aktuelni „VW 412“ sa vazdušno hlađenim motorom je bio ekonomičniji, ali sa neznatno lošijim performansama. Omogućio je maksimalnu brzinu od 162 umesto 148 km/h, a do „stotke“ je ubrzavao za okruglo 13 umjesto 16 sekundi.
U međuvremenu je predstavljena i jača varijanta manjeg 1,6 motora koji je dobio povećanu kompresiju i 90 umjesto 75 „konja“, dok su performanse minimalno zaostajale za 1,8 motorom. Prosječna potrošnja im je bila ujednačena i kretala se oko 13,5 l/100 km sa Soleks karburatorom, što nije bilo prihvatljivo ni u to vrijeme.
Sa krajem proizvodnje 1975. godine prestaju da se proizvode i njegovi motori. Za „pasat“, „golf“, „široko“ i „polo“ su konstruisani potpuno novi motori ili su pozajmljeni od Audija.
Za svog životnog vijeka „K70“ je imao dve restilizacije – u prvoj iz 1971. je dobio branike sa „audija 100“, a godinu dana kasnije u drugoj, dobija aerodinamičniju haubu, poboljšano hlađenje motora i nove kočnice.
Tada je predstavljena i „L“ luksuzna varijanta koja je imala udvojene okrugle farove sa halogenim sijalicama, ali i novi volan.
Zanimljivo je i to da je imao prednje disk kočnice koje su bile smještene uz samu mjenjačku kutiju. To riješenje je omogućavalo smanjenje neogibljene mase ali je istovremeno otežavalo servisiranje. Koliko je bio napredan govori i podatak da je volan konstruisan tako da se pomijera na gore u slučaju sudara, dok je rezervoar za gorivo iz bezbednosnih razloga postavljen ispod zadnjih sjedišta.
Sigurnosni pojasevi su bili opcija, mada su rupe za njihovo postavljanje standardno bile izbušene.
Proizvedeno je ukupno 211.127 primjeraka, a za ovako kratak životni vijek modela za to vrijeme je zaslužna činjenica da nije imao zajedničke komponente sa ostalim Folksvagenovim modelima. Upravo zbog toga, proizvodnja je postala preskupa i obustavljena je.
(NN/magazinauto.com)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.