Mnogi su spremni u svojoj garaži provesti bezbroj sati kako bi ostvarili svoje snove.
Ponekad nastanu prava mašinska remekdjela, a ponekad se završni proizvod svidi samo njegovom autoru. Ovog puta govorima o onima koja nisu mala, a ni vrhunska, ali opet izazivaju interes i čine njihove stvaraoce ponosnima.
Merlin Car by John Dodd
Ili kraće "The Beast" je automobil koji svoje korijene vuče u rane 1960-te, kada je Paul Jameson došao na ideju da sam napravi unikatni superauto. Na ruke mu je išlo što je imao odličan motor, no činjenica kako se radi o slavnom RR-ovom V12 korištenom isključivo u vojne svrhe nije baš obećavala. Osim nedostatka dokumentacije, koja je i danas teško dostupna, ostao je problem implementacije ogromnog avionskog motora u cestovno vozilo, a zatim i prenosa ogromne snage. Naime, 27-litreni V12 i bez kompresorske pomoći razvija preko 850 KS, pa nije baš da se može ugraditi bilo koji mjenjač.
Taman kad je izrađena šasija oko motora projekat prelazi u ruke Johna Dodda, specijaliste za mjenjače u čijem vlasništvu se zadržao do danas. Dizajn, ako se to može uopšte tako nazvati, je bio snažno inspirisan tada vrlo popularnim Fordom Caprijem, ali uz razliku da je sve na njemu uvećano, pa čak i udvostručeno. Automobil je prvobitno dobio prednji kraj od Rolls Roycea ali nakon silnih tužbi iz RR-a vlasnik na koncu mijenja dizajn i zadržava ga do današnjih dana.
Megalomanski osmišljen u svakom pogledu, The Beast tako sprijeda ima po četiri glavna svjetla na svakom boku, a monumentalni poklopac motora pojeo je gotovo dvije trećine vozila. Da, recimo i kako ovaj coupe u duljinu mjeri 5,7 metara, a masa mu je oko 2,3 tone.
Ako se pitate kakve su performanse odgovor bi bio savršene pod uslovom da vozite ravno i imate privatnu bušotinu. Naime, osim loše raspodjele masa i tek prosječnog ovjesa, zvijer nema ni servo volan, pa se stvari u praksi komplikuju.
Što se ubrzanja tiče ono je zadovoljavajuće, baš kao i zvučna kulisa. Motor opremljen GM-ovim TH400 automatskim mjenjačem sposoban je potjerati automobil navodno i preko 320 km/h. Pri tom valja imati na umu kako se zvijer usprkos povećem tanku ne može pohvaliti nekim dosegom. Potrošnja je stravična, automobil troši između 100 i 140 l/100 km, zavisno o stilu vožnje.
Da, The Beast je u potpunosti legalan, a premda se nalazi u Marbelli, Španija, još uvijek ponosno nosi britanske registarske oznake. John Dodd automobil koristi samo iz zabave, jer osim prilično teškog upravljanja dodatni je problem izuzetno skupo održavanje. Možda je dovoljno reći kako je samo promjena ulja ovdje popriličan izdatak s obzirom da Merlin motor popije čak 130 litara.
Rover SD-1 by Charlie
Tek neznatno "normalniji" je Rover u avionskom izdanju. Nekadašnji evropski automobil godine i vjerojatno zadnji pravi Rover, model SD-1 datira na početak 1980-tih. Njegov vlasnik Charlie Broomfield odlučio se na sličnu nadogradnju. Umjesto kompletne restauracije i pokušaja nabavke originalnog Roverovog V8 motora izbor je pao na avionski motor, i to opet 27-litreni V12. Cijena motora je bila 1.000 GBP i to je gotovo jedini konkretni trošak koji je Charlie imao tokom prepravke.
Nešto slabiji od prethodnika, ovaj motor (Meteor) je nastao kao prilagođenje RR-ovog avionskog motora za ulogu pokretanja tenka. Motor razvija 650 KS i nevjerovatnih 2.100 Nm okretnog momenta, i to pri 1.200 o/min. U nastupu u emisiji Fifth Gear automobil je pokazao da je zasita brz. Postigli su maksimalnih 260 km/h, i to pri svega 2.000 o/min. Krajnji cilj koje je Charlie stavio pred svoj projekt života je 320 km/h, pa makar za to trebao još jedan motor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
