Koliko god neki proizvođači pokušavali da pronađu alternative za skupe i (relativno) rijetke materijale u baterijama, one i dalje dominiraju u njihovoj proizvodnji.
U narednih nekoliko godina svakako ćemo biti svjedoci značajnih tehnoloških pomaka i smanjenja ovih sirovina u baterijama, ali do tada proizvođači zavise od njih.
Zbog toga su baterije skupe, a do sada i upitne ekološke koristi, jer se sirovine dobijaju neekološkim metodama, a sama hemija baterija nije najzdravija za životnu sredinu, što će predstavljati problem pri njihovom kasnijem odlaganju.
Prosječna litijum-jonska baterija sadrži oko 28,9 kilograma nikla, 7,7 kg kobalta i 5,9 kg litijuma. Ako se ne recikliraju, ovi metali odlaze u otpad, piše Revija HAK.
Tu je takođe oko 80 kg bakra i oko 30 kg grafita na ukupnu težinu od oko pola tone (za prosječni električni automobil).
Iako se predviđa da će litijum-jonska baterija sadržati manje metala 2030. godine, recikliranje ovih materijala će i dalje biti važno kako bi se održao korak sa rastućom globalnom tražnjom za litijum-jonskim baterijama. Ili ćemo dobiti neku novu tehnologiju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.