Teške povrede Žila Bjankija na trci u Japanu pri jednom, činilo se, ne tako ozbiljnom izlijetanju sa staze, podsjetilo je koliko je Formula 1, i pored brojnih unapređenja sistema bezbjednosti, i dalje vrlo opasan sport.
"Svako trkanje je opasno, bez obzira na to koliko činite na polju bezbjednosti. Iako bolidi Formule 1 ni izbliza nisu opasni kao što su to bili u moje vrijeme, oni nisu igračke već opasne sprave koje nas, kada to najmanje očekujemo, podsjete na surovu realnost. Kada se određeni period ne dešavaju teški udesi, uljuljkava vas lažna sigurnost, ali otrežnjenje, nažalost, stigne vrlo brzo", kaže Niki Lauda, koji je 1976. imao težak udes i koji je pritom zadobio teške opekotine od bolida koji je zahvatio plamen.
Trostruki šampion svijeta ipak se živ izvukao, a mnoge njegove kolege, nažalost, nisu. Razlika između bolida iz 1994, kada su živote izgubili Ajrton Sena i Roland Racenberger, a za dlaku se spasao Rubens Barikelo, i današnjih je ogromna, a najveći koraci upravo su načinjeni po pitanju bezbjednosti vozača u sudarima. Zato je Poljak Robert Kubica 2007. izašao sa samo nekoliko masnica na tijelu iz stravičnog sudara na trci u Kanadi iako je u zid udario pri brzini od 300 km na čas.
Ipak, koliko god svake godine F1 inženjeri radili na tome da smanje rizik od fatalnih povreda, najveća mana ovih sportskih automobila je to što su bez krova i što je vozač izložen mogućim kobnim udarcima. Rol-barovi i zaštitne kacige ih svakako čuvaju, što je na svojoj koži osjetio Felipe Masa, kojeg je pogodila kilogram teška opruga koja je spala sa bolida koji je bio ispred njega i pri brzini od 280 km/h. Da nije imao kacigu, Masa sigurno ne bi bio među živima, ali ni ona nije svemoguća. Tako je sedam dana prije Masine nesreće nastradao vozač Formule 2 Henri Surtiz, kojeg je u punoj brzini u glavu pogodio točak sa jednog bolida koji je izletio sa staze. Britancu nije bilo pomoći, a mnogi su tada potegnuli pitanje uvođenja krova. Ista pričaj je ponovo pokrenuta 2012, kada je Roman Grožan na trci u Belgiji bolidom preletio i za dlaku točkovima promašio glavu Fernanda Alonsa. Bjankijeva nesreća zagovornicim ideje o bolidima sa krovom nova je injekcija u njihovom nastojanju da maksimalno smanje rizik od smrtnih slučajeva u "najbržem cirkusu na svijetu". Svjetska automobilistička federacija (FIA), poučena brojnim nesrećama tokom godina, uvela je brojne propise pa tako i, recimo, da točak mora, između ostalog, biti vezan za bolid sigurnosnom sajlom, ali da može da se otkine bilo je vidljivo 2011. u Belgiji, kada je Šumaher tokom trke ostao bez jednog.
Borbeni avioni kao rješenje
FIA je 2011. testirala neka rješenja, a jedno je bilo polikarbonatno vjetrobransko staklo i poklopac kakav imaju borbeni avioni. Rezultati su bili dobri, ali nisu uspjeli da zadovolje kriterijum koji zahtijeva da u slučaju opasnosti vozač mora u roku od pet sekundi da napusti bolid. Takvo rješenje, procjenjuju u F1 krugovima, bi vjerovatno Bjankija spasilo težih povreda glave kada je njegov bolid bočno udario u dizalicu pored staze. Navijačima se ovo rješenje ne sviđa, jer ne mogu da vide vozače, a ni oni sami nisu oduševljeni, jer kažu da im smanjuje vidljivost i sužava vidokrug.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.