Moto sport

Mika Hakinen ekskluzivno za "Nezavisne": Još me proganja sudar iz 1995.

Mika Hakinen ekskluzivno za "Nezavisne": Još me proganja sudar iz 1995.
Foto: N.N. | Mika Hakinen ekskluzivno za "Nezavisne": Još me proganjasudar iz 1995.
Vladimir Grbić

Zvali su ga "leteći Finac" i deceniju je mnogim fanovima Formule 1 bio jedan od ljubimaca. U ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" legendarni Mika Hakinen je pričao o tome kako je jedva ostao živ 1995, o rivalstvu sa Mihaelom Šumaherom, modernoj Formuli 1...

Od 1991. do 2001. godine bio je aktivan u "najbržem cirkusu", a zatim je prešao u DTM šampionat. Moto-trkama je posvetio veliki dio života i aktivan je bio sve do kraja 2007. Ističe da je više od decenije prošlo veoma brzo, ali iako je život posvetio moto-sportu, sada sa 50 godina "na leđima" nema nikakvu želju da se vrati na stazu.

"Kako vrijeme leti... Kao i svaki sport, i moto-sport od vas traži da budete 100 odsto fokusirani. Život profesionalnog sportiste je stalno napredovanje, učenje i koncentracija. Tome morate biti posvećeni. Živio sam taj život više od dvije decenije. Mnogo lijepih uspomena me veže za taj period, ali kao otac petoro djece sada sam srećan kad vrijeme provodim sa porodicom. Srećan sam što je karijera iza mene. Kada znam koliko je odricanja potrebno da biste bili uspješni -nemam nikakvu želju da se vratim", počeo je razgovor Hakinen, koji je 1998. i 1999. bio prvak u Formuli 1, a prvu i posljednju pobjedu u karijeri imao je na Velikoj nagradi SAD.

NN: Iza Vas je uspješna karijera u auto-sportu, ali malo je nedostajalo da budete hokejaš ili fudbaler.

HAKINEN: Dio djetinjstva sam proveo igrajući fudbal, ljeti smo plivali, a zimi igrali hokej. To je normalan život djeteta u Finskoj. To se sve čini kao mnogo aktivnosti, ali sam bio srećan što sam mogao da probam toliko različitih sportova. Ako mene pitate, što više sportova trenirate - to ćete biti bolji sportista jednog dana, bez obzira koji sport na kraju izaberete.

NN: Imali ste pet godina kada ste upoznali čari moto-sporta. U prvom krugu koji ste vozili imali ste nezgodu. Da li je nakon toga bilo teško nagovoriti roditelje da Vam daju podršku?

HAKINEN: Imao sam sreću da se karting staza nalazila veoma blizu kancelarije moga oca. Vrlo brzo sam shvatio da ovaj sport nije baš tako lagan kako izgleda. Entuzijazmom sam nadoknadio manjak vještine koji sam imao i bez obzira na nezgodu bio sam ubijeđen da mogu da uspijem. Nije bilo teško, na moju sreću, u svemu sam imao podršku roditelja.

NN: Iz godine u godinu ste napredovali. Dolazile su pobjede i samim tim i titule prvaka u F1. Kako su izgledale te dvije šampionske godine i rivalstvo sa Mihaelom Šumaherom?

HAKINEN: Prije svega moram da kažem da je Mihael jedan od najboljih vozača protiv kojih sam se takmičio. Naša istorija rivalstva datira još od vremena kada smo vozili karting pa sve do Formule 1. Moram da istaknem da sam prije prve pobjede sedam godina vozio u Formuli 1. Zamislite kako je kada gubite sedam godina. Kada sam osvojio prvu titulu, 1998, pucao sam od samopouzdanja. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam prošao kroz cilj trke u Suzuki (posljednja trka 1998.). Ne možete da zamislite koliko sam bio srećan i koliko mi je laknulo.

NN: Nije sve bilo tako lako. U Australiji ste 1995. imali ozbiljnu nezgodu i jedno vrijeme ste se borili za život. Na sreću, sve je prošlo kako treba. Da li Vas ta nezgoda i dalje proganja?

HAKINEN: Nesreća je bila veoma ozbiljna i trebalo mi je dosta vremena da se oporavim. Kada se borite za život, mnoge stvari vam prolaze kroz glavu. Razmišljate da li ćete se oporaviti, kako se vaša porodica drži... Kad je počeo proces oporavka, odmah sam poželio da se što prije vratim trkama. Ali da budem iskren, ta nesreća mi je na pameti svaki dan. Evo, već više od 23 godine nema niti jednog dana da mi ne prođe kroz glavu šta je sve moglo da se desi.

NN: Nezaboravno je ono Vaše preticanje Šumahera 2000. u Belgiji. Taj trenutak je i dan-danas jedan od najboljih poteza u istoriji ovog sporta?

HAKINEN: To preticanje je jedno od najboljih ako pitate fanove Formule 1. Još se svega sjećam odlično. Nekoliko krugova sam pratio svaki Mihaelov korak, kako koči, kako ulazi i izlazi iz krivina. Tako sam našao najbolje mjesto gdje mogu da ga prestignem. Zahvaljujući Rikardu Zonti uspio sam u tome. Ipak, da se pomjerio barem malo ovaj događaj bi bio poznat iz potpuno drugačijih razloga.

NN: Bili ste veliki rival Šumaheru na stazi, ali van nje ste bili prijatelji?

HAKINEN: Kada ste profesionalac u moto-sportu, onda ste veoma zauzeti timom, konstruktorima, marketingom..., i nemate mnogo vremena da se družite s ostalim vozačima. Sa Mihaelom sam uvijek imao direktan odnos. Obojica smo na pisti željeli da pobijedimo, ali ako bismo ikada imali problema na stazi, uvijek smo to poslije riješili razgovorom u četiri oka.

NN: Bili ste timski kolega legendarnog Ajrtona Sene. Kako ste se osjećali kada je on poginuo? Da li je poslije toga kod Vas bio prisutan strah?

HAKINEN: Vrlo bitan momenat moje karijere je bio taj kada sam imenovan za Ajrtonovog kolegu u Meklarenu. Ja sam još bio zelen, a on je već tri puta bio prvak. Mnogo me pogodila njegova nesreća i, naravno, mnogo toga mi je prolazilo kroz glavu. Na stazi sam uvijek imao neki ružan osjećaj, ali nikad me nije bio strah.

NN: Formula 1 onda i sad? Da li se slažete da je ona izgubila draž, da li je previše moderna, sterilna?

HAKINEN: Iz godine u godinu, iz decenije u deceniju Formula 1 je proživjela mnogo promjena. Svaka era je imala nekoliko odličnih vozača. Kada je u pitanju tehnologija, tu je bilo dosta promjena. Glavno pitanje je šta fanovi žele da vide? Mislim da više vole da vide pravo trkanje. Formula 1 je i dalje veoma popularan sport i želim da budem optimista da će i u budućnosti privući mnogo fanova.

NN: Poznati ste kao neko ko voli da pomaže djeci koja nemaju sredstava za treniranje. Sigurno ste i Vi sami prolazili kroz teške trenutke na početku karijere?

HAKINEN: U djetinjstvu nisam baš imao mnogo novca. Moji roditelji su se mnogo namučili kako bih imao iste uslove kao i konkurencija. Uvijek su me podržavali. Ostalo je bilo na meni. Ostalo je samo da na stazi budem brži od svih ostalih. Ako bi neko bio brži, analizirali smo sve i pokušali da razumijemo zašto. Kada nemate budžet kao ostali vozači, onda morate da naučite da budete pametniji.

NN: Vaš sin Hugo je prije nekoliko godina odustao od kartinga. Da li Vam je krivo što nije nastavio Vašim putem?

HAKINEN: Kada sam saznao za ovu odluku bio sam srećan zbog njega jer se na taj korak odlučio sam. Nikad ga nisam gurao ni na jednu stranu. Svako mora sam da izabere svoj put i da sluša svoje srce. Sve što radiš u životu moraš da radiš strastveno, inače to nema smisla.

NN: Godine 2006. ste bili na korak do povratka u F1, da li Vam je s ove distance krivo što to niste učinili?

HAKINEN: Da, bio sam blizu, ali podsjetio sam sam sebe zašto sam se povukao. I te 2006. isti razlozi su bili prisutni. Dva puta sam bio prvak svijeta, ali imao sam i nekoliko ozbiljnih nezgoda tokom karijere. Iskreno, nisam više želio da izazivam sreću jer sam smatrao da to nije pametno. Bilo je vrijeme da se posvetim nečemu drugom.

Nema mnogo slobodnog vremena

Ni danas, deceniju nakon što se povukao iz moto-sporta, legendarni Mika Hakinen nema mnogo slobodnog vremena. Ambasador je mnogih svjetskih kompanija, a ističe da dosta putuje na mnoge događaje gdje ljudima prenosi iskustva iz bogate karijere. Osim toga, i dalje je usko vezan za Formulu 1 i ističe da svake godine uživo prati šest-sedam trka.

Vozio pogrešnom stranom

Mnogo je zanimljivih priča o kojima može da se priča sa Mikom Hakinenom, a jedna od njih je vezana za Englesku. Ova zemlja je jedna od rijetkih gdje se vozi lijevom stranom, a na odmoru Hakinen je napravio "grešku u koracima" i vozio je desnom stranom. Na sreću, ništa se nije desilo, a naše pitanje na ovu temu izazvalo je osmijeh kod "letećeg Finca", koji nas je zamolio da nastavimo dalje sa pitanjima.

Autogram za fanove u BiH

Slavni automobilista Mika Hakinen i dalje ima veliku armiju navijača i poštovalaca, a sa njima je u kontaktu i preko aplikacije iNZDR. Finac fanove ima i u BiH, te im je dao šansu da dobiju njegov autogram. Moderna platforma nudi razne zabavne i zanimljive sadržaje. Premijum članovima će na kućnu adresu biti poslata kartica sa njegovom fotografijom, a Mika Hakinen kaže da će svaku svojeručno potpisati. Osim toga, Finac dodaje da mu možete poslati pitanja na koja će u što kraćem roku rado odgovoriti.

  • 2 tima u karijeri promijenio je Hakinen, i to Lotus i Meklaren
  • 20 pobjeda je imao u karijeri i 51 put je bio na podijumu
  • 1991. prvi put zakoračio u F1 i u njoj ostao do 2001.
  • 1997. je ostvario prvu pobjedu u karijeri, i to na VN SAD
  • 1998. osvojio prvu od dvije titule prvaka, drugu odmah 1999.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije