Brine o djeci sa posebnim potrebama

SANSKI MOST - Dvadesetsedmogodišnja Amela Omić već šest godina vodi brigu i predano radi sa dvanaestoro djece s posebnim potrebama, koja žive na području općine Sanski Most.

Ovi mališani su praktično izolovani od društvene zajednice, a ne postoji niti jedna institucija koja bi vodila potrebnu brigu o njima.

Jedino mjesto na kojem se okupljaju i druže su prostorije nevladine organizacije "Domovinska bašta" u Sanskom Mostu.

"Nemamo adekvatne uslove za rad, ali se nekako snalazimo. Primjenjujemo različite terapijske aktivnosti kako bi se podstakao emocionalni razvoj djece sa posebnim potrebama", kaže Omićeva.

Prema njenim riječima, najveći broj mališana ima lakše oblike mentalne retardacije, a postoje i slučajevi cerebralne paralize, te Daunovog sindroma. "Radimo sa djecom individualno i u grupi, kroz igre za poticanje mašte i kreativnosti, kako bi djeca stekla veće povjerenje u sebe, obogatila emocionalni život i smanjila osjećaj usamljenosti. Neka djeca ne mogu doći u naše prostorije, tako da odlazim njihovim kućama i radimo individualno", priča nam Omićeva.

Boraveći kratko s ovom djecom i njihovom vaspitačicom, uvjerili smo se koliko su ona vezana za Omićevu. Ona je uz to i snažna podrška roditeljima mališana.

"Dok nismo upoznali Amelu, naša djeca nisu znala uzeti ni olovku u ruke. Za dvije godine su naučili sva slova, znaju da pišu. Prezadovoljne smo njihovim napretkom", kažu majke ovih mališana.

Omićeva je, inače, vrlo skromna djevojka. S ogromnom voljom i znanjem već godinama pomaže djeci da nauče pisati, brojati, crtati, da razviju emocije, samopouzdanje, sigurnost i socijalne vještine kako bi što normalnije kontaktirali s okolinom. Sredstva za njenu plaću obezbjeđuje jedna njemačka organizacija. Nažalost, u njenom radu izostala je pomoć i podrška lokalne zajednice, te drugih institucija koje bi trebalo da budu nadležne za problematiku djece s posebnim potrebama.

Omićeva kaže kako joj je ipak najveća satisfakcija kad djeca s kojom radi uspješno savladaju neku od vještina koju uče.

"Najveća nagrada mi je njihov osmijeh, jer i ja sam sretna kad su oni sretni", naglašava ova humana djevojka.