Pronađen možda najstariji pečat

TREBINJE - Pečatni prsten, možda najstariji na području Trebinja, pronađen je ispod jednog stećka tokom istraživanja nekropole u selu Domaševo.

Stručnjaci iz Muzeja Hercegovine pretpostavljaju da je taj prsten pripadao nekom srednjovjekovnom vlastelinu ovoga kraja. Iako je veoma star, pečat po konfiguraciji i obliku dosta podsjeća na pečate savremenog doba, sa štitom kao dominantnim heraldičkim znakom u sredini i na njemu modifikovanim slovom, a pretpostavlja se da je u pitanju T jer se to područje ranije nazivalo Travunija. Oko štita je iluminacija, a u narednom ukrasnom obruču su šestokrake zvijezde.

Poznato je još da se jedan od kneževa iz sela Domaševo zvao Tomaš, po kojem je, najvjerovatnije Domaševo i dobilo ime (Tomaševo - Domaševo), pa slovo T asocira i na to iako u Muzeju Hercegovine kažu da je ovaj vladar i za standarde srednjeg vijeka gospodario isuviše malom teritorijom da bi mu bio potreban pečat.

Pitanja je mnogo, a na njih stručnjaci iz Muzeja Hercegovine zasad nemaju odgovore jer, kako navode, i oni sami se pitaju da li je prsten pripadao pokojniku ili ga je i on od nekoga naslijedio kao dio porodične imovine.

Za preciznija istraživanja je potrebno mnogo novca, a da nije tako, uzimanjem najsitnijih čestica sa prstena bi se moglo doći čak i do podataka o čovjeku koji ga je posjedovao, o materijalu u koji se utiskivao pečat i o drugim detaljima.

Inače, stručnjaci Muzeja Hercegovine su tokom proteklog mjeseca radili istraživanja podloge crkve i stećaka u selu Domaševo. U pitanju je izuzetno atraktivna nekropola sa 122 stećka, od čega je 85 u obliku ploče, a 37 u obliku sanduka. Ukupno 15 ukrašenih stećaka su veoma monumentalni i neobični, pa nekropola sama po sebi ne djeluje kao seosko groblje, makar ono bilo i iz srednjeg vijeka.

Zanimljivo je, međutim, i to što je crkva koju narod naziva Đurđevom crkvom, većim dijelom ozidana stećcima iako Đorđe Odavić, arheolog Muzeja Hercegovine, tvrdi da ovo nije nikakv presedan niti fenomen i da crkava u Hercegovini ima dosta sa uzidanim stećcima.

Crkva je, prema pretpostavkama, građena krajem 16. ili početkom 17. vijeka, a samo je oltarski dio sa spoljne strane ozidan tesanim kamenom jer su ovdje stećci bili neupotrebljivi zbog lučnog oblika oltara.

O motivima građenja crkava od stećaka malo se zna, odnosno, kako pojašnjava Odavić, u te je motive teško i ulaziti.

"Iako je u naučnim izvorima registrovan taj običaj da se crkve grade od stećaka, pretpostavku da su to bili i prvi oblici njihove organizovane zaštite još niko nije javno iznio, a nema ni dokaza da je jedan takav motiv mogao biti odlučujući u gradnji neke crkve", objašnjava Odavić.

Tihomir Kijac, modelar Muzeja Hercegovine, čiji se pokojni otac decenijama prije bavio istom ovom nekropolom, tvrdi da je, nažalost, za 50 godina puno oblika i ornamentike sa ovih stećaka jednostavno nestalo, te da se pojedini oblici samo naslućuju, a pojedini su ostali zabilježeni samo na slikama.

Jedan od ciljeva ovih radova na domaševskoj nekropoli bilo je upravo i "skidanje" određenim muzeološkim postupcima onih oblika koji se sada samo naziru.

Stručnjaci Muzeja Hercegovine sa žalošću konstatuju da je za mnoge projekte zaštite isuviše kasno te da sada moramo uložiti mnogo rada i novca da bi se spasao barem onaj minimum koji je ponegdje ostao, kao što je nekropola u selu Domaševo.