Mjere domaćih vlasti za borbu protiv svjetske ekonomske krize moraju imati nosioce aktivnosti i rokove do kojih se sprovode, inače ostaju deklarativne i više liče na ljubavno pismo nego na ozbiljan dokument.
Od konkretnih pozitivnih mjera koje je sprovela Vlada RS može se izdvojiti subvencioniranje teksilne i obućarske industrije za šta je izdvojeno 10 miliona KM. Drugi proizvodni sektori nisu osjetili pomoć, iako sam mišljenja da privredne grane ne treba razdvajati, jer su sve u istoj poziciji. Naš generalni problem je što su sve dosadašnje vlade bile budžetske, a ne vlade kojima je prioritet bila proizvodnja, iako je činjenica da entitet ili država ne može opstati bez novostvorene vrijednosti.
Zbog toga tražimo da se domaće vlasti konačno okrenu ka proizvodnji kako bi se u uslovima globalne recesije zadržao postojeći broj radnih mjesta. Naše vlasti se svakodnevno hvale da zapošljavaju nove ljude, ali se to odnosi na administraciju, dok proizvodna preduzeća otpuštaju ljude. Od vlasti stoga tražimo da preduzmu iste mjere kao što su to uradile Srbija i Hrvatska u pogledu spoljne trgovine, vancarinskih barijera i uvođenja antidampinga mjera kada je evidentan prekomjeran uvoz. Preduzećima bi se, takođe, moglo pomoći kroz reprogram podignutih kredita na način da dok traje recesija otplaćuju samo kamatu, a ne i glavnicu kredita.
Neophodnim se pokazuje i osnivanje državne banke. Ako je administracija SAD do sada nacionalizovala šest banaka, a Njemačka četiri, ne vidim nijedan razlog da se i kod nas ne formira državna banka koja bi daleko više mogla pomoći privredu u odnosu na banke sa stranim kapitalom koje posluju na ovom tržištu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.