Koncem prošle godine održana je u Washingtonu velika konferencija Atlantskog vijeća. Poveden je dobro pripremljen razgovor o Balkanu, te donesen zaključak da se ruskom prodoru i destabilizaciji koju uzrokuje na južnom potkontinentu europskog kopna, valja suprotstaviti vojnim, ekonomskim i političkim sredstvima.
Vojna se svode na izgradnju stalne baze na Kosovu proširenjem zrakoplovnog uporišta ”Bondsteel”, ekonomska, na gradnju novih distribucijskih transverzala plinovoda koji će promijeniti dinamiku i ekonomiju opskrbe energentima na ”balkanskoj ruti”. Političkima je u središtu nastojanje da se Srbija definitivno prevuče na Zapad i oslobodi ruskog utjecaja.
Plan je bio vrlo razložan, počeo se odmah provoditi povećanom aktivnošću privrednih i političkih subjekata koji se na zadatak usredotoče nastupajući široko, snažno, kako to može ostvariti jedino prava velesila, ali, ubrzo se pokazalo, da okolnosti, zapravo, ne pogoduju akciji, iako reakcija nije toliko jaka koliko je očita čista inercija… A tu je i ”subjektivni problem”, Trumpovo predsjedništvo – predsjednik je smijenio državnog sekretara. Državni sekretar vodi vanjskopolitičke aktivnosti ”duboke države”, objedinjujući diplomaciju i generale, ali pošto je Rex Tillerson otišao prije nekoliko dana, zastoj je neizbježan, kao i novi ciklus propitivanja što i zašto, zapravo, treba poduzeti… Brian Hoyt Yee, egzekutivni diplomat na desku State Departmenta za Istočnu Europu i Euraziju (to znači rusko okruženje, Balkan i Centralnu Aziju) dao je ostavku još u siječnju, jer mu je valjda bilo unaprijed jasno kojim smjerom idu stvari. U kratkom mandatu ”Tiranosaursa” Rexa Tillersona, bivšeg generalnog direktora Exxon Oila, iz diplomatske službe istupilo je 60% zaposlenih. Ne zato što nisu mogliu podnijeti njegov upravljački pristup, nego zbog samog predsjednika Trump. On je otvoreno govorio da mu ne trebaju svi ti savjetnici i birokrati, kad točno zna što želi, a što ne želi, pa mu svi oni skupa nisu potrebni… Tweetovima i dekretima teško je, međutim, vladati na dalekim i manje važnim destinacijama na koje dopire američki utjecaj. Stoga se, kako primjećuje esejist ”New Yorkera”, on i njegov kineski pandan, predsjednik Xi Jinping tako dobro upotpunjuju: Trump ne želi biti svugdje prisutan, a Xi želi, pa je rezultat – ”mala Amerika” i ”velika Kina”. A što je s Rusijom i s Europom, čiji se utjecaji također presijecaju na Balkanu? Kad se i to uzme u obzir, izgleda kao partija trodimenzionalnog šaha što se u filmu ”Zvjezdane staze” igra na palubi ”Milenijskog sokola”… Lakše je stvari donekle shvatiti, ako se promatraju sa stajališta ”recipijenta” toga utjecaja, dakle fragementiranig zemalja Balkana, država-sljednica Jugoslavije, od kojih je otpala europeizirana Slovenija, a priključila im se prekobrojna Albanija.
U Sloveniji blago je prisutan ruski politički utjecaj – u Ljubljani, s jedva potisnutim tradicijama seljačkog narodnjaštva i komunističkog panslavizma, uvijek su spremni pokazati kako neće ginuti u prvim redovima europskih kolektivističkih nastojanja, jer ih puno više od Ukrajine zanimaju poduzetničke avanture po Moskvi, koje sad znatno ograničava zapadni embargo. No, rusofilija je slovenski folklor, a ekonomija bazirana na industrijskom izvozu u Zapadnu Europu. To je toliko razvijeno društvo, da pad vlade ništa ne znači, baš kao i u Slovačkoj, gdje se dogodio istodobno pa još više otežao ionako nedostatno raspoznavanje te dvije države – u Sloveniji čak postoji specijalizirana vladina agencija koja se bavi isključivo preusmjeravanjem komunikacija koje im iz svijeta pogrešno stižu jer nitko ne može razlikovati Slov ovo od Slov nešto drugo…
U Hrvatskoj Rusija je ostvarila najdublju ekonomsku penetraciju. Zemlja je postala ovisna o ruskom plinu i najvažnije državne tvrtke imaju dugoročne ugovore s distributerom ”Gazpromova” energenta. Kupio je udio u luci Ploče i izgradio LNG instalacije za svoje tankere, te preuzeo domaću željezničku kompaniju, pa svojim cisternama ostvaruje šestinu ukupnog željezničkog prometa. Osim opskrbe plinom državne elektroprivredne kompanije HEP za njene plinske elektrane, ”Gazprom” dominira u isporukama državnom petrokemijskom kombinatu PKK i zagrebačkoj energani. Struja je silno poskupila, a Petrokemija bilježi enormne gubitke od 20 milijuna eura godišnje. Sve to pokriva država. Rusi su preuzeli cestogradnju, mostogradnju i gradnju dalekovoda, a masivno investiraju i u turizam, u luksuzne rezorte. Njihove državne banke najveći su povjeroci ”Agrokora”.
Toliki ekonomski utjecaj rezultirao je neizravnim političkim koji se može razaberati u nastojanjima da se destabilizira vlada koja forsira izgradnju plovećeg LNG-terminala na Krku, u sklopu američke koncepcije uspostave konkurentske mreže dobave plina iz Katara.
Vlada je izgradnju Pelješkog mosta europskim novcem povjerila kineskoj kompaniji, koja se tada zainteresirala za mega-terminal u novoj Luci Zadar i za neke projekte u BiH. Hrvatska se tako pojavila na kineskom radaru. Ali, kineski most će izazvati silne probleme u odnosu s Europom, s kojom se komunicira isključivo preko Bruxellesa. Bruxelles nije Europa: Plenkovićeva vlada nije uspjela uspostaviti odnos s Berlinom, koji je stvorio Sanader, a uništio Zoran Milanović.
Osim oko LNG-a, vlada ulazi u konflikt s Amerikom oko blokade širenja njujorške medijske korporacije KKR koja je na Balkanu uložila već skoro 2 milijarde dolara, te oko lovačkih aviona za izvršenje NATO-zadataka kupovinom od Izraela, zemlje koja nije u NATO-u.
Hrvatska vlada u konfliktu je i s hrvatskim predsjedništvom – dok Plenković vodi neodlučnu europsku politiku, predsjednica se nastoji svidjeti svima i spremna je na sve da izgradi sliku o vlastitom političkom potencijalu, koji je fiktivan, jer je, zapravo, manipuliraju različite desničarske sekte i lobiji. Od tog hrvatskog trodimenzionalnog šaha, zaboljela bi glava i šampiona ”Milenijskog sokola”, wookija Chewbaccu.
U Bosni i Hercegovini vodi se politički rat niskog intenziteta oko izbornog zakona koji bi navodno trebalo promijenti uoči predstojećih izbora, jer će iunače rezultat onemogućiti rad institucija… Što o tome reći osim da će Mile Dodik postati predsjednik Predsjedništva BiH, pa se ne zna hoće li duže on izdržati u Sarajevu ili parafederalna Bihovina bez njega?
Dodik se rado otvara ruskom utjecaju, koji se manje-više svodi na folklor poput slovenskog (ali s više iskrenih emocija), što pokazuje i činjenica da je neoficijelnu himnu Repubvlike Srpske napisao kriptobalkanski zabavnjak iz Ljubljane, stanoviti Magnifico, koji se istakao još u bivšoj Jugoslaviji, pišući pjesme za nezaboravnog Mr. Đirla, koji je s uspjehom dilao Čaj Čang Šlang, ”najprodavaniji čaj na svetu”.
Bez obzira na proruski sentiment i paranoju koju to izaziva kod Bošnjaka, nema podloge za ekonomski, a time i stvarni utjecaj. Brodska rafinerija zapravo je neuspjeh, jer u Hrvatskoj i Sloveniji nisu na vrijeme kupili mrežu benzinskih crpki, pa se ono što su uspjeli s plinom u Hrvatskoj propustili učiniti s naftom u regiji. Ruski utjecaj ne manifestira se u ostalim federalnim i lokalnim jedinicama BiH. Država se financira iz Europe. Stoga se rusko presizanje može zanemariti kao ozbiljna sastavnica regionalne politike u ovom dijelu Bivše.
U Srbiji se vodi velika bitka za materijalizaciju ruskih političkih interesa, ali tu im je najveća prepreka vlast Aleksandra Vučića, koji se ne suprotstavlja snagom, nego, kao u džudu, napad kompenzira okretom koji udarac preusmjerava u prazno. Srbija ekonomski funkcionira zahvaljujući europskim kreditima i monetarnoj podršci Zapada, a ono što nedostaje u ciljanim, državnim investicijama (koje ne dolaze iz Amerike) supstituira se kineskim. Vučić je prvi i najbolje shvatio gdje je hvatište sile, i za nj se drži – to je Berlin, vlada Angele Merkel. Bez te europske podrške ne bi došao na vlast i ne bi je mogao konsolidirati do isključenja svih konkurenata iz stranke i opozicije. No, tu će sad doći do određenog zastoja – ono što Europa očekuju u pogledu rješenja kosovskog čvora, ne može se ostvariti dok je američka moć u demisiji, jer svaki takav krupan zahvat treba američki kišobran i demonstraciju sile. Uz osobni rizik to je mogao svojedobno provesti Tadić, a Vučić ne može, i neće, dok se ne ne utvrde odnosi.
Što se tiče ekonomije, Gazprom je u NIS-u, nacionalnoj naftnoj kompaniji, ali se nigdje ne širi, nego pokušava isforsirati gradnju konekcije Turskog toka preko bugarske luke, Srbije i Mađarske u Srednju i Zapadnu Europu. To je bivši Južni tok, alternativa pravcu Aleksandropuli (u Trakiji) – Bugarska – Srbija – Rumunjska, koji Srbiju može i zaobići, ali stoji ponuda za sudjelovanje sa 30% u toj unosnoj investiciji (jer se prijevoz energenta masno naplaćuje). Odluka će se donijeti s obzirom na opće prilike – proces odllučivanja u Vučićevu mozgu teško je pratiti, kao putanju kuglice u fliperu.
Iz Crne Gore Rusi su 100% protjerani što je rezultiralo primanjem u NATO i pretvaranja Boke Kotorske u svjetsku mondenu destinaciju, s najvećom koncentracijom investicija u turizam na svijetu. Nacionalni dohodak znatno je pretekao srpski, pa je gotovo dvostruk u odnosu na bosanskohercegovački.
U Makedoniji vodi se neizvjesna no zapravo izvjesna bitka – više nema načina da desnica pridobije Albance poslije ustupaka koje im je dala ljevica, a bez albanskih glasova i njihove opće političke potpore, ondje ne može funkcionirati ni jedna vlada, jer je društvo podijeljeno (a samo je politika multietnička). Ruski faktor podržavao je smijenjenog premjera i njegova predsjednika koji još opstruira promjenu imena što bi trebalo dovesti do grčkog priznanja te ulaska u NATO i eurointegracije. Makedonija je na korak od toga, to se može odgoditi, ali više ne može onemogućiti. Znači, u Makedoniji Rusi također strateški gube utjecaj.
U Albaniji i na Kosovu Rusi nikad nisu mogli ostvariti ni prisutnost, a nekmoli utjecaj, iako je kosovski ministar vanjskih poslova uredio Kremlj i pritom oprometovao oko pola milijarde dolara. Ali, Begjet Pacolli radio je s Borisom Jeljcinom, a ne s Putinom. Albanci su vezani za Ameriku, koja, kad je pri punoj političkoj svijesti, jer je ne opsjedaju vašingtonski trampovski demoni, kao najvažnija uporišta na Balkanu vide Srbe i Albance, dva najmnogoljudnija naroda, koji tu skupa sačinjavaju oko 70% populacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.