Gabrić je u stranku kooptirao bivšu hadezeovsku premijerku Jadranku Kosor, koju je Josipović prethodno preparirao, pokazavši do koje mjere ne razumije izborno tijelo i politiku - nju mrze ljevičari, jer je hadezeovska, a desničari, jer ih je izdala i prešla neprijatelju.
U karijeri je još dospjela nakupiti osamnaest godina staža u SKJ. Zbilja, uzorni profil za Treći put koji krivuda kao planinska staza… Kao glavni inženjer te kalkulantske stranke, još se insinuirao dr. Stipe Orešković, ranije najbliži suradnik vlasnika EPH Nina Pavića, koji je također propao. Stipe je naposlijetku, na ovim izborima, preuzeo funkciju stratega u Josipovićevoj kampanji, koja je pretrpjela debakl, što daje ideju kako bi se najlakše moglo ukloniti Putina prilikom narednih ruskih izbora…
U kakve su se sve pothvate upuštali maheri s Pantovčaka, poneseni svojim kreacionističkim političkim fantazijama, pokazuje i velika "vanparlamentarna" inicijativa dizanja referendumske revolucije, koju je pokrenula voluminozna hrvatska Jeanne d'Arc, suvremena katolička aktivistkinja Željka Markić. Ta njena akcija je bila smišljena kao udar na vodeće stranke, koje je trebalo neutralizirati. Markićka je zahtijevala da se intervencijom u Ustav promijeni unutrašnje ustrojstvo parlamentarnih stranaka, što bi ih učinilo manje-više neupravljivim, jer bi se dokinuo hijerarhijski "zapovjedni lanac". Raniji Markićkin referendum u vezi s izmjenom Obiteljskog zakona, podržala je Katolička crkva, i dobio je široku potporu, jer svi razumiju stereotipove o "svetosti braka". Ovaj drugi, referendumski udar, koji je pred rulju iznio sofisticirana pravna pitanja, zaustavio je HDZ, koji gospodari ulicom. Koliko je u taj pothvat Željke Markić bio involviran Ivo Josipović? U njegovu predsjedničkom uredu kao "povjerenici za odnose s vjerskim zajednicama" doista sjede australski imigranti dr. Vice Vincent John Batarelo i dr. Stipe Bartulica, istodobno angažirani na Kaptolu u nadbiskupijskom Uredu za pastoral - oni su savjetnici pokreta Željke Markić, gdje sami znaju jedino izmoliti krunicu. Dva lika, koji loše govore hrvatski, oni izgledaju kao supernumerariji organizacije Opus Dei iz filma "Da Vincijev kod". No, u svakom slučaju, "antistranački" je referendum propao pa je u doba predsjedničkih izbora, cijela ekipa otišla u ilegalu. Nisu se javljali novinarima na telefon - bit će da nikako nisu mogli podržati prononsiranog ateista dok njegova protivnica obilazi sve crkve u zemlji i pada pred oltare…
Kad je ostao bez "Foruma", a ni ove referendumske ujdurme nisu upalile, Josipović je, čini se, zamislio "široko okupljanje hrvatskih regija".
Pivot u toj velikoj šemi bio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je imao ambicije da razvija političku djelatnost bez obzira na neuspjeh na prethodnim predsjedničkim izborima, gdje je propao upravo protiv Josipovića. Sad se s njim udružio - kao političar ne možeš biti zlopamtilo - i stao spremati jednu svoju "gradonačelničku listu" za parlamentarne izbore. No, to je efikasno spriječio Zoki, kojemu je, prvo, dozlogrdio Bandić, a drugo, Josipović - pa je Milana, kako se čini, upravo on dao uhapsiti. Poslije kraćeg hlađenja u Remetincu, slijedi sudski proces koji će, bez obzira na rezultat, hiperaktivnog gradonačelnika na neko vrijeme ukloniti iz političkog života. U svakom slučaju, Bandića nije bilo kad je bio najpotrebniji, da agitira za predsjedničke izbore. Ivo ga je, znači, uzalud njegovao i pomagao mu da nađe respektabilne ljude s kojima je gradska uprava, ranije sastavljena od Vlaja, Hercegovaca i nekoliko nepripitomljenih kajkavaca, unekoliko promijenila image…
U "velikoj regionalnoj kombinaciji" svoje mjesto trebao je zauzeti i Ratko Čačić, koji je sa svojom novoosnovanom Narodnom strankom (reformista) trebao pokriti Varaždin. On se jako prešao kad je stao uz Josipovića, iako mu je HDZ nudio pristojnu sinekuru, u skladu s izbornim rezultatom koji postigne kod svojih varaždinskih kramara… No, Ratko je sebe vidio kao posrednika između Josipovića i Karamarka, znači kao idealnog predsjdnika vlade. No, Ivo je propao, nema ništa od kohabitacije i posredovanja i sad će se morati pomučiti da od Karamarka dobije makar i ''Hrvatske vode". U ista se kola trebao pregnuti i Vrkić, također bivši haenesovac, koji je, međutim, pragmatično odabrao suradnju s velikim strankama, budući da je to bio jedini način da se Osijek riješi Glavaša. U ovom scenariju, figurirali su i istarski autonomisti, koji su, međutim, po prirodi stvari, autonomni, i nije ih puno briga tko će prevladati na nacionalnoj sceni - nitko bez njih ne može u Istri, a ni protiv njih u Zagrebu. Ukratko, ono što je unaprijed i na papiru izgledalo jako lijepo - Zagreb + Varaždin + Osijek + Istra, pretvorilo se u stvarnosti u fikciju pa je ostao jedino faction neke teške, kompromitantne kombinacije s Glavašem, odnosno njegovim HDSSB-om.
U Josipovićevom predizbornom programu postoje točke koje možemo sagledati u kontekstu te mračne zamisli, iako, naravno, same po sebi nemaju vrijednost veću od indicije, koju ni Ustavni sud ne bi mogao razraditi na više od četrdeset kartica.
Josipović je u svom nacrtu ustavnih promjena predložio "regionalizaciju", koja bi omogućila stvaranje regije Slavonija. Čemu bi ta pasivna regija služila? Talijansko iskustvo pokazuje da kad od pasivnih krajeva formiraš Mezzogiorno kao neku paradržavnu strukturu, to samo dovede do toga da novac koji se ulaže u razvoj pokrajine, završi u rukama korumpirane političke administracije i lokalne mafije. Nešto slično imali smo i u Jugoslaviji, s Kosovom i Makedonijom. Koliko god se para ondje istovarilo, zaostajanje se povećavalo. Ustrojstvo zemlje mora biti konformno niveliraano, ujednačeno, a kapital će već naći put do resursa i jeftinije radne snage, ako ga pritom lokalna vlast ne reketira. Taj Josipovićev prijedlog regionalizacije, koji se prikazivao kao inicijativa za smanjivanje troškova uprave (dok bi najveća bila da se ukine upravo njegova vlastita funkcija), zapravo je obećavao priliku lokalnim retrogradnim snagama, kako bi se oduprle civilizatornom utjecaju svenacionalnih političkih institucija. Usto, Josipović je predložio da on - predsjednik - imenuje suce Ustavnog suda! Sucima je, dakle, stavio u izgled političko partnerstvo ili pokroviteljstvo. Učinio bi ih nezavisnima od stranačke politike i uzeo u personalnu službu kao senatore u crnim togama… Za neke koji nemaju perspektive u politici, nacionalnom ili europskom pravosuđu i na fakultetima, to je bila jako primamljiva ponuda.
Kad je počela predizborna promidžba za drugi krug, tvrde novinarski izvori u Osijeku, HDSSB se s podrške vlastitom kandidatu Kujundžiću, koji je izgubio u prvom krugu, prebacio na drukanje za Josipovića. Jedan njihov stranački funkcioner čak je sjedio u njegovu stožeru, iako mu formalno nije pripadao, a usmeno su, navodno, izdavane upute članstvu da glasa za Ivu, a ne za Kolindu. Pitanje je koliko je uruk-haja poslušalo Azogovu zbornu trubu, jer im je Josipović sa svojim klavirom morao biti prilično odiozan, čak ako je sa sviranja na bijelom, prešao na crni… No, izbori su odlučeni s dvije tisuća glasova prevage u Hrvatskoj pa bi, da je rezultat bio samo malo drukčiji, on predsjednicu mogao delegitimirati predodžbom da je "izabrana u dijaspori", iako je doma dobila milijun glasova, a u BiH - manje od dvadeset tisuća. No, kako se Ustavni sud pokazao prilično podložan potrebama trenutka, razumljivo je što se s Pantovčaka još pokušava neki očajnički manevar osporavanja izbornog rezultata zbog broja poništenih ("bijelih") listića. I o tome bi Ustavni trebao raspravljati te napisati jedan veliki domaći rad, ali će mu sigurno trebati tri, četiri godine, jer se ne očekuje da riskiraju - još ti je kako-tako kad se poigravaš s umiljatim orgsekretarom HDZ-a, "domostrojiteljnim" hadezeovskim opričnikom Milijanom - Vasom Brkićem, te s mrkim Karamarkom, ali baš da staneš na rep ognjevitom Milanoviću, i to baš sad dok demisioniraju Saša Perković i ostali predsjednički adepti, kao i udbaški trećepozivci, može biti jako riskantno. A put kojim je Ivo pošao pokušavajući pod svaku cijenu prvo izbjeći poraz, onda izbjeći da ga prizna, a zatim ga pretvoriti u moralnu pobjedu i polazište za novu političku misiju na ljevici, zbilja je opasan - s takvom neutaživom taštinom, vidjeli smo nedavno na Sanaderovu primjeru, čovjek može lako završiti u Remetincu. (Kraj)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.