Prosječan kadrovski put prosječnog bh. političara počinje interesno-povezanim aktivnostima u stranci, nastavlja se napredovanjem ka nekoj od lagodnih pozicija u izvršnoj vlasti, a često, ili kao po pravilu, završava se evoluiranjem (ili skrivanjem) u parlamentarnim klupama.
U sažetku, početne pozicije rezervirane su za "guštere" u politici, ljude koji naprasno shvate da nema bezbrižnijeg i lagodnijeg posla od aktivnog sudjelovanja u političkom životu. Nakon što prođe određeno vrijeme, "gušteri" se više ne zadovoljavaju ponuđenim, nego žele napredovati "u službi". Stranački, hijerarhijski, a bogami i finansijski.
Na kraju, kao šlag na tortu jednog cikličnog kruga, a ponekad i u strahu od nečasnih radnji koje ih progone iz vremena političkog aktivizma iz prvog ili drugog stadija, dolazi poslanička klupa. A s njom i imunitet i mjesečna primanja i do 7.000 KM! (barem kada govorimo o državnom nivou).
Ovim počinju i završavaju sva pitanja o tome zašto je danas toliko političkih partija, toliko političkih fićfirića i stranačkih lezhljebovića. Zašto danas imamo čitavu bulumentu narodnih poslanika nezainteresiranih za bilo šta drugo osim za debljanje bankovnih računa iz poreskih obaveza ovdašnje sirotinje kojoj su, nakon svega, počeli da uzimaju i dostojanstvo.
Naprosto je nestvarna informacija da je sve i jedan bh. parlamentarac, bilo da je riječ o poslaniku (Predstavnički dom) ili delegatu (Dom naroda), za prethodne četiri godine šegačenja s državom zaradio do 300.000 KM?!
Možda se nadati, očekivati, pa i priželjkivati da će nekada, prije ili kasnije, svakome doći na naplatu sve dobro ili zlo koje je uradio. Kako svakom od nas, tako i svakom od njih. Ali kako, napokon i jednom zauvijek uvjeriti prosječnog bh. građanina da je svaka ideološka, nacionalistička i šovinistička farsa u Parlamentu paravan za održavanje pozicija moći u kojem smo gubitnici samo mi. Obični.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.