Prije nekoliko dana, na seminaru u Sarajevu u organizaciji OEBS-a i Oružanih snaga BiH, održana je sesija o iskustvima iz proteklih poplava.
Tamo sam saznao jedan podatak koji nisam znao: svaka uložena marka u prevenciju od prirodnih katastrofa uštedi najmanje sedam ako se ona desi.
I tako, u BiH nam se stalno ponavljaju iste stvari: prevenciju potpuno zanemarujemo, kada treba da reagujemo potpuno smo zatečeni, a nakon katastrofe kukamo i zapomažemo, očekujući od svijeta da nam donira milijarde da saniramo posljedice. Ali kada ta ista međunarodna zajednica - EU, Svjetska banka, EIB, USAID i druge organizacije - ponude projekte za prevenciju od prirodnih katastrofa, poput izgradnje nasipa za zaštitu od poplava, novac ili ostane neiskorišten ili se preusmjerava u druge (čitaj tekuće) potrebe. Na seminaru je iznesen još jedan zanimljiv podatak: mnogo stradalih domova nalazilo se u područjima koja su plavna. Zanima me ko je izdao dozvole da se tamo gradi? Ako niko nije izdao dozvolu, ko je i zašto gradio?
Banjaluka se nalazi na seizmički veoma aktivnom području, na kojem nije pitanje da li će nego kada će nas pogoditi razorniji zemljotres. Ne smijem ni da pomislim šta će biti s novogradnjom za koju su mi zaposleni u institucijama RS zvanično tvrdili da ima mnogo mahinacija s građeviskim materijalom i zaobilaženjem propisa u vezi s ojačanjima predviđenim za zaštitu od zemljotresa.
Hoćemo li ako se, ne daj Bože, desi tragedija, gledati kako ljudi umiru zatrpani ispod ruševina zato što je neko štedio na debljini armature za beton?
Ili ćemo se protiv prirodnih katastrofa boriti tako što ćemo gledati u nebo i moliti Boga da nas mimoiđu?
Hoćemo li, opet, poslije katastrofe prositi po bijelom svijetu da nam pomognu da obnovimo ono što, možda, nije ni trebalo biti srušeno?
Ili jedno teže pitanje: hoće li ikad iko u ovoj zemlji završiti u zatvoru zato što nije uradio ništa na prevenciji od katastrofa?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.