Žena je ležala mrtva na obali rijeke, a vrat joj je štrčao, proboden staklom koje se raspršilo u eksploziji. Držala je bebu koju je dojila i koja je i dalje sisala na njenom mrtvom tijelu...
Mijo Vatanabe je volontirala tog dana u čeličani. S povratkom svijesti dočekala ju je pustoš, a slike mrtve žene s bebom na grudima je proganjaju i nakon decenija jave i sna. Hirošima nakog tog 9. avgusta 1945. više nije bila ista. Cijeli svijet je bio drugačiji. Mirisao je na uranijum.
Šigeaki Mori je skoro 71 godinu kasnije osjetio američki dodir. Na svom ramenu. U srcu grada koji je prvi u istoriji čovječanstva preživio najgorči ukus posrnule svijesti o modernim dostignućima Barak Obama je blago spustio ruku na odveć umorno tijelo starca iz Japana. I Šigeaki Mori je preživio - stoički se pridigao, dočekavši ono što su generacije priželjkivale - bar naznaku da 140.000 života zgaslih tog momenta za nezaborav nisu bili uzaludni. Da će jednog dana, makar i decenijama kasnije, spojiti napadača i žrtvu - u zagrljaj.
Američki predsjednik mu je nešto šapnuo, ali se nije izvinio. Niko dosad nije zatražio oprost za postradale u kataklizmi japanskih gradova stradalnika, a i kako bi kad većina Amerikanaca i danas smatra da su bombardovanje Hirošime i potom Nagasakija bili opravdani da bi se okončao rat i spasili životi američkih državljana?! Sam Obama, na izmaku svog drugog i posljednjeg predsjedničkog mandata, sve prepušta na volju i znanje istoričarima. Japanci osjećaju suprotno, ali hibakuše su hrabro, kako to samo žrtve umiju, pružile ruku potomku nekih mračnih odluka.
Da li ožiljci mogu zacijeliti samo poklanjanjem žrtvama jedne takve strahote kakva je brisanje cijelog grada, njegovih ljudi, civilizacijskih damara? I da li je Obamin dah u Memorijalnom centru u Hirošimi tek poklanjanje žrtvama? Ne, ožiljke od nuklearne bombe ništa zacijeliti ne može, ali je prstohvat čovječnosti, koju je aktuelni američki lider pokazao uradivši ono što čak 10 njegovih prethodnika nije, bar tanak sloj ljekovitog melema.
Hirošima nakon tog davnog avgusta nije bila ista. I nakon ovog našeg maja je drugačija. Pa makar to bio samo posljedni čin globalne predstave u ovoj našoj zajedničkoj kući apsurda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.