Samo ako budete imali mnogo sreće i ako ste spremni da opustošite vlastiti novčanik uspjećete da kupite zimske cipele u kojima će vam noge, nakon gaženja po snijegu, ostati suve.
Preplavljeno nam je tržište obućom koju kao da su pravili više za pokazivanje, a manje za upotrebu. Ništa bolje stanje nije ni kada je riječ o odjeći, koja ne liči na sebe nakon nekoliko pranja.
Dok u BiH stiže obuća i odjeća Š-klase, zbog čega nemali broj građana kupuje njemačke majice ili hlače u trgovinama polovne robe, ovdašnji proizvođači bilježe ohrabrujuće rezultate na inostranim tržištima.
To dokazuju i činjenice da cipele i haljine, sa etiketama na kojima piše "Made in BiH", nose Amerikanci, Japanci, Norvežani, Austrijanci, Holanđani...
Riječ je o tržištima na kojima, kao kod nas, ne smije da se nađe gležnjarica kojoj nakon nekoliko pređenih kilometara otpadne đon.
BiH je ostala bez brojnih fabričkih giganata, koji su zapošljavali desetine hiljada radnika, ali, ipak, zrno nade leži u industriji tekstila i kože, koja zapošljava veliki broj radnika, sa tendencijom rasta.
Istina, riječ je o granama gdje se radna snaga jako malo plaća, ali je, u ovakvom beznađu, bilo kakva plata mnogima dobro došla.
Ima, dakle, nade za našu privredu, samo je treba više podsticati. Sada kada je sektor kože i tekstila uspio da se izbori za svoje pozicije na svjetskom tržištu, država bi morala da stane iza preduzeća koja se bave ovom djelatnošću.
Ne možemo proizvoditi avione, ali možemo širiti proizvodnju onih vrsta robe za koje imamo tržište. Tu šansu treba da iskoristimo za nova radna mjesta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.