Napad razjarenih pasa u Banjaluci, koji je okončan smrću Banjalučanina Mlađena Radakovića, otvorio je oštre rasprave u javnosti, koja je s razlogom ogorčena zbog činjenice da svako sebi daje za pravo da bude "ponosni" vlasnik kućnih ljubimaca.
Nije problem u životinjama, već dijelu ljudi, onih koji se usuđuju da sebi priušte ovakvu obavezu, iako, kako bi stari narod rekao, nisu pouzdani da čuvaju dvije ovce na papiru.
Četvoronožni prijatelji nisu za svakoga. A ima ih danas ko god poželi. Poput igračke. Da prikuplja lajkove na društvenim mrežama. Da im bude modni detalj. Stvar prestiža. Statusni simbol.
A ulice su nam prepune tih statusnih simbola. Dosade im, izgleda. Pa postanu lutalice. Po principu: volim te dok te trebam.
Nisu, dakle, krivi psi. Protiv životinja nemam ništa. One su osjetljiva živa bića, koja znaju da tuguju, da se raduju, da uzvrate sve ono što im se da.
Međutim, ispostavilo se da pas zna biti opasan koliko i pištolj. Rijetko, ali dešava se. Za pištolj je potrebna dozvola i odgovara ko god ga neovlašteno upotrijebi.
Ne sjećam se da se neko u BiH skoro našao na optuženičkoj klupi zbog kućnog ljubimca. A morao bi. Krajnje je vrijeme. Dok neko ne bude robijao zato što se nehumano ophodi prema životinjama ili zato što je zbog njegovog ljubimca ispaštao čovjek, ništa nismo uradili.
Ako vlasnik pasa koji su u subotu izujedali petoro Banjalučana bude kažnjen, to neće ublažiti bol porodice Mlađena Radakovića, ali će biti lekcija za ostale vlasnike - da stvari mogu izmaći kontroli i da se moraju zrelo ponašati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.