Ako našoj omladini neko uskoro ne pokaže putokaz u pravom smjeru, svi mi ćemo imati sopstvenog advokata i ekonomskog savjetnika.
Pojma nemam što će nam toliki ekonomisti, kad smo ekstremno siromašni, te pravnici, kad predmeti ionako godinama, pa i decenijama, čekaju sudski epilog.
Ali, siguran sam da nam je upisna politika na fakultetima bila toliko pogrešna u bliskoj prošlosti da nam ni u dalekoj budućnosti nema spasa.
Pitam se o čemu razmišljaju studenti kada konkurišu za upis na ekonomskom fakultetu. Možemo li svi biti direktori? Čime ćemo upravljati, gdje su nam fabrike?
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS ovog momenta nalazi se blizu 4.000 diplomiranih ekonomista i finansijskih radnika. Uhvatio bi se za glavu njemački ministar privrede kada bi za ovoliki kadar trebalo pronaći uhljebljenje (čitaj: fotelje).
Ako bi vam neko dao zadatak da bar orijentaciono navedete koliko fakulteta, što javnih, što privatnih, ima u Sarajevu, Mostaru ili Banjaluci, nema šanse da biste dali bar približno tačan odgovor.
Nekome je, očigledno, u interesu da se uzimaju pare za školarine, a to što se novac troši za usavršavanje za nepostojeća radna mjesta... Nikoga nije briga!
Prosvjetni sistem u BiH potrebno je mijenjati iz korijena. Imamo toliko diploma da bismo njima mogli obložiti kompletnu bh. granicu, a nemamo hljeba za jesti.
Juče nismo bili gladni jer smo ga pekli u svojim pećnicama. Danas ga nemamo čime kupiti. Sutra neće imati ko da nam ga ispeče. Ili možda hoće, ako ekonomiste i pravnike zaposlimo u pekari.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.