Da je svugdje bolje nego kod nas opšte je poznata činjenica. Odlazimo iz naše zemlje glavom bez obzira, a to je umnogome postao više trend nego sama potreba da ljudi odu van granica naše države.
Kriva je politika, kriva je vlast, nema posla, loši su fakulteti, malo para imamo...
Ali nigdje ne gotovanimo kao kod nas.
No, pogledajmo istini u oči.
Mi smo narod koji puši u zatvorenim dvoranama tokom koncerta. Plješćemo na filmske projekcije i nakon intoniranja himne, no nakon pozorišne predstave, na kojoj se više od pola sale pojavi da bi bili viđeni u pozorištu, ne plješćemo; kakav bis, šta je to i čemu služi?
Mi smo oni koji ostavljamo kolica nakon kupovine nasred parkinga, mi otvaramo kremu u marketu i probamo je, a ako nam se svidi kupimo je, ali uzmemo onu drugu koja je zatvorena.
Ulicu prelazimo mimo pješačkog prelaza, u kafani pijemo na teku. Kockamo kada najmanje para imamo i nakon srednje škole svi čekamo direktorske fotelje koje nam pripadaju.
Kupujemo fakultete, ispiti nam koštaju kilo jagnjetine i salata. Prije posla pijemo kafu, imamo pauzu za kafu tokom posla, a i nakon posla se valja popiti kafa negdje na suncu u bašti. Nigdje tog gušta, zar ne?
Kružne tokove imamo godinama već, ali vozimo po pravilu "ja imam bolji auto i idem prvi". Idemo na "paradajz" ljetovanja od 15 dana, da vidi svijet kako se ima i može.
Svoje probleme guramo pod tepih, a iza tuđih vrata je sve zanimljivije i svi ti ljudi oko nas su raspušteni, žene rospije, muževi nevjerni, a djeca propaliteti.
Zavirujemo šta komšija nosi u kesi, gledamo svakog ispod oka, ali mu se nasmijemo ko najmilijem svom. Sve smo to mi i mnogo mnogo više... I sve dok smo takvi nema nama pomoći.
Al uostalom, što i da se trudimo, pa svakako je u Švici i Njemačkoj ljepše, tamo je sve uređeno i tamo ćemo glumiti gospodu, a u svojoj zemlji... znate već.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.