Stručnjaci su proteklih sedmica u nekoliko navrata apelovali na poslodavce da po paklenim vrućinama sklanjaju radnike s otvorenog sunca.
Procjene su da je najtopliji dio dana od 10 do 17 časova i da je potrebno napraviti preraspodjelu radnog vremena.
Oglasio se i Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, koji je, kako kaže, uvjeren da će poslodavci pokazati solidarnost sa zaposlenima. Ipak, u praksi je situacija posve drugačija.
Kada sam prije petnaestak dana, u vrijeme kada je u hladu temperatura bila veća od 35 stepeni Celzijusovih, nazvao direktora jedne građevinske firme i upitao ga zbog čega ne poštedi radnike koje sam vidio na otvorenom, on mi je indirektno rekao da me se to ne tiče.
Po procjeni tog rukovodioca, "najtopliji dio dana je od 13 do 15 časova" i on je, kako kaže, rekao šefovima gradilišta "da se prave pauze".
Jednom riječju, gazde same tumače šta jeste, a šta nije opasno po zaposlene koji rade na paklenim vrućinama. Zbog toga sam provjerio šta kaže zakon i koliko su inspektori napisali kazni tokom visokih temperatura, a potom se neugodno iznenadio.
Naime, pitanje rada na otvorenom u RS uopšte nije zakonski definisano, što znači da inspektori ne mogu da kazne poslodavca čak ni kada uoče radnike koji se "kuvaju" na nepodnošljivih 40 stepeni. Ili više. Mnogo više. Nije definisano i tačka.
U praksi, to može značiti da inspektori rada, i kada vide da se radnici preznojavaju od muke, nemaju dovoljno dobar argument da napišu kaznu.
Suština je u tome da u zakonodavstvu iz područja zaštite na radu nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom u nepovoljnim mikroklimatskim uslovima (kao što su visoke i niske temperature).
Dakle, ni većih vrućina, ni bahatijih poslodavaca, ni lošijeg zakona. Gazde su takve kakve jesu i neće se promijeniti dok ne budu primorane. Zakon se mijenjati mora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.