Vijest da je dvoje dvanaestogodišnjaka u Petrovu prvo nestalo, a kasnije, hvala bogu, živo i zdravo nađeno brzo je prostrujila medijima i javnošću u Bosni i Hercegovini.
Razlog njihovog jednodnevnog bijega od kuće i skrivanja na tavanu štale u obližnjem zaseoku je nepoznat. Niko još to konkretno od tvrdoglavih tinejdžera nije uspio izvući, ni policija ni roditelji.
Ipak, ono što je jasno, prema pričama poznanika u Petrovu, je da se radi o na neki način zanemarenoj djeci. U posljednje vrijeme se sve češće čuje o bijegu djece od kuće, ali nije to samo krivica djece, za njihov bijeg nisu krivi samo hormoni, strah od loše ocjene, grdnje ili zbog prve ljubavi. Odgovornost snose roditelji, pedagozi i na kraju komplet društvo, koje je mlade i "neformirane umove" prepustilo ulici i pogrešnom sistemu vrijednosti.
Majka djevojčice je medijima izjavila da joj je kćerka u šest poslije podne rekla da ide kod drugarice da se igra, a sat prije ponoći joj je bila nedostupna na mobilni telefon. Ova majka dalje kaže da je nakon toga mislila da će njena dvanaestogodišnjakinja spavati kod drugarice!
Gospođo, ispravite me ako griješim, ali vi ste prvo dopustili da dijete bude bez nadzora čitav dan, a nakon toga i pomislili da će ona na sigurnom prespavati kod drugarice. Bez provjere, bez saznanja gdje vam se nalazi kćerka. Da li je stvarno kod drugarice ili u rukama nekog manijaka? Ne kažem da se roditelji ove djece nisu brinuli, ali njihovi postupci, pa i činjenica da je nestanak prijavljen tek poslije oko 15 sati mnogo govori.
Često u posljednje vrijeme možemo čuti kako je maloljetnik pobjegao od kuće, kako je "dijete rodilo dijete" ili napravilo neko krivično djelo... Nažalost, sve češće i češće. E svi ti slučajevi, kao i mnogo onih koji prođu ispod radara i zbog osjećaja stida i ne dospiju u javnost su na neki način osuda današnjeg roditeljstva, školstva i društva. Oni su pokazatelj koliko se malo vremena posvećuje onim najranjivijim - djeci. Gdje je nestala disciplina, dragi roditelji? Zna li se danas uopšte ko je stariji i ko je koga tu rodio?
Roditeljima kao olakšavajuću okolnost možemo uzeti to da su radili najbolje što umiju. Ali kakvo opravdanje možemo naći za nastavnike, pedagoge i socijalne radnike u ovoj i svim drugim školama? Nemoguće je da niko nije primijetio znakove zanemarenosti kod ove djece. Šta ste vi, gospodo, uradili da im pomognete!? Jeste li ikad popričali s njima, pitali šta ih muči? Provjerili s kim se druže, gdje idu, šta pišu po društvenim mrežama? Znate vi bolje od mene da su djeca nježne biljke kojima treba puno pažnje da bi izrasle kako treba, ali jednostavno vas nije bilo dovoljno briga. Moramo početi zahtijevati da se s djecom počne raditi puno odgovornije ili će nam iz godine u godinu stupce hronike sve više puniti fotografije maloljetnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.