Bavio sam se proteklih godina u više navrata problemima koji tište mlade ljude u BiH, i svaki put sam, pišući o ovoj tematici, među sagovornicima nailazio na dvije suprotstavljene strane, ljute protivnike po stavovima.
Jedni bi me ubjeđivali da članak treba bazirati na činjenici da u ovoj državi nema perspektive, opisivali tešku prošlost, sumornu sadašnjost i neizvjesnu budućnost pred onima na kojima svijet ostaje.
Drugi bi "zapjenili" kad bih im spomenuo priču ovih prvih, a potom bi počeli da nižu primjere iz sopstvenog iskustva: kažu da su "kičmali za dž" i na kraju ispunili svoje ciljeve.
"Pazi, ja sada imam siguran posao, radim u stabilnoj privatnoj kompaniji koja me 'masno' plaća. A znaš kako sam počeo? Istovarao sam kamione, prodavao u trgovini, ma nema čime se nisam bavio. Istovremeno, moj najbolji kolega je čekao pogodan trenutak da se zaposli. Kada sam vidio biografiju koju je poslao jednoj firmi, u njoj sam uočio pet - šest 'mršavih' rečenica. A moja ne može da stane na dvije strane", priča mi sagovornik.
Problem je, čini se, u tome što dosta mladih ljudi već u startu sebe vide kao gubitnika.
Pogledajte oko sebe i vidjećete da od desetak omladinaca ima njih nekoliko koji ama baš ni za šta nisu zainteresovani, osim da pametuju pričom koja počinje riječima: "Da mi se dočepati Zapada". A ne bi se prihvatio sjekire kada mu 50-godišnji otac, odavno slomljene kičme, sam cijepa drva, nema Boga! Ma, samo takvog čekaju u Beču!
Da ne bude zabune, dobar dio mladih ljudi u BiH je vrijedan, školovan i inteligentan, i šteta je što takvi nemaju veliku šansu u ovoj državi. Ali, istovremeno, dosta je i onih koji bi hljeba bez motike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.