Nezavisni stav

Političarima "bijeli hljeb", narodu iz javne kuhinje

Otvaranje Dječije narodne kuhinje u Lukavcu prošle godine izazvalo je zgražanje većeg djela javnosti. Možda bi veće zgražanje trebalo sada da izazove činjenica da se broj korisnika utrostručio. A najviše se treba zgražavati vlasti zbog stanja u koje je dovela ovu zemlju.

Kuhinja u Lukavcu otvorena je kako bi pružila jedan obrok dnevno djeci koja taj obrok kod kuće nemaju. Nemaju, jer žive u siromašnim porodicama, roditelji ne rade. Ne rade, jer država je postala svrha sama za sebe, ne za svoj narod. Na početku je broj obroka bio oko 80, danas je oko 220. I povećava se.

I tu hranu što dobiju u kuhinji, sakupljaju altruisti na terenu ili građani sami donose namirnice. Države nigdje. Nema osjećaja za običnog čovjeka, jer političari samo sebi pune džepove. Njihova djeca nisu gladna, njihova djeca ne idu s kanticom po čorbu svaki dan u podne u kuhinju. Mnoge od njih je sram pa roditelji dolaze po obroke. Kako kažu, nemaju izbora ni druge mogućnosti, a gladna usta prevazišla su sram.

Broj korisnika kuhinje sve je veći. Počeli su dolaziti i stari, penzioneri, demobilisani borci. U kuhinji nikoga ne vraćaju. Svakome daju obrok. Problem je što je broj sve veći, a zaliha hrane uglavnom ima za mjesec dana. I sve ovisi od volje dobrih ljudi i donatora. Ako oni daju, narod će biti nahranjen. Ako ne daju, preostaje kopanje po kontejneru.

Zatvaramo oči pred surovom činjenicom da je sve više ljudi gladno. Djece je sve više gladno. Ne vide to političari, koji primaju basnoslovne honorare i otimaju se za "bijeli hljeb". Bez imalo obraza i stida što su oko njih gladne komšije. Gladni oni najmlađi, koji o igračkama i slatkišima mogu samo sanjati. Njihova djetinjstva ispunjena su sumornom stvarnošću, neimaštinom, bijedom, nesigurnošću.

I dok političari raspravljaju o "bijelom hljebu", narodu treba bilo kakvog. Dok parlamentarci jedu za bogatim soframa po skupim restoranima, djeca čekaju kod kuće kanticu čorbe iz javne kuhinje i malo hljeba.

Sve to dok hiljade ljudi napuštaju državu. Uz onu Šantićevu: A zar vam nije zavičaja žao? "Žao je brate... Bog mu sreću dao... No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba..."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije