Poljoprivrednici u RS, uprkos jednoj od najtežih godina koju su ostavili iza sebe, opet su ostavljeni na milost i nemilost, jer, po svemu sudeći, teško da će od nekoga dobiti pomoć da prevaziđu krizu koja ih je zadesila.
Katastrofalne poplave su uništile sve do čega su stigle, prinosi poljoprivrednih kultura su zbrisani i proizvođačima je ostalo jedino da očiste svoje parcela od mulja i smeća koje su nepogode nanijele.
Ako je na nekim parcelama nešto i ostalo, kiše i vlaga su do te mjere uništile kvalitet poljoprivrednih proizvoda da je upitno da li se smiju koristiti i za ishranu stoke.
Ukoliko neko od proizvođača odluči da nastavi da se bavi ovim poslom, sve će morati kupiti, i stočnu hranu, sjemena, vještačko đubrivo koje trenutno ima rekordno visoku cijenu, gorivo i platiti radnu snagu, a osnovno pitanje je od čega i od kojih para.
Većina opština u RS ne planira da poveća subvencije za poljoprivredu za ovu godinu, uprkos teškoj situaciji u kojoj se nalazi poljoprivreda.
Opštine, prema zakonu, nisu ni dužne da finansiraju ovu privrednu granu, kažu nadležni za ovaj resor u lokalnim zajednicama, pa i ovo što već daju je čisto njihova dobra volja.
Upravo zbog te dobre volje poljoprivrednici u RS, uprkos volji i nadljudskim naporima, sve više i više odustaju od domaće proizvodnje, a građani su prisiljeni da kupuju uvozne proizvode, sumnjivog kvaliteta, jer je domaćih proizvoda sve manje na tržištu.
I onda se pitamo i tražimo krivca kada se u prodaji nađu otrovno voće, meso i mesni proizvodi puni hormona, neispravno mlijeko i sve ostale afere koje smo imali posljednjih godina.
Ono što bi trebalo da nas navede na razmišljanje o važnosti podsticanja domaće poljoprivredne proizvodnje jeste upravo podatak da sve nepravilnosti koje su nađene u hrani jesu kod proizvoda iz uvoza.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.