Slušam kolika primanja imaju osobe s invaliditetom, što im zapravo treba, zbog čega loše žive, kakva je podrška nadležnih... Bez svojih organizacija, u izostanku institucionalne brige, osobe s invaliditetom bi bile ne samo diskriminisane, već potpuno zanemarene, potisnute i zaboravljene kao neželjeni teret. A sad su im i te organizacije ugrožene.
Naime, manje od tri hiljade maraka Savez slijepih Republike Srpske je dobio od Vlade za prvu polovinu godine, a one nisu dovoljne ni da plate jedinog radnika kojeg imaju. Zbog neplaćenih računa gase im telefone pa ličnim pozajmicama i drugim snalaženjem pokušavaju pokriti elementarne troškove. Zbog ignorisanja nadležnih institucija i izostanka redovnog sufinansiranja dovedeni su u veoma težak položaj. Savezu je u prethodnih godinu i po onemogućeno da konkurišu za sredstva namijenjena za humanitarne svrhe, naknada za tuđu njegu i pomoć kasni, a Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite za prvo polugodište za devet pravnih subjekata raspodijelilo je samo 19.919,83 KM. Pa čime da se finansiraju, kako da opstanu? Zar ne bi trebalo osigurati da osobe s invaliditetom budu što samostalnije i s približno jednakim mogućnostima u životu? Od toga će imati koristi ne samo ove osobe, nego i njihove porodice, ali i ukupna društvena zajednica.
Pošto dijalog sa nadležnima u vezi s ovom problematikom izostaje, članovi Saveza satjerani uza zid rješenje vide u izlasku na ulice, i to baš sada kada obilježavaju 25 godina postojanja.
Kada će se država u dovoljnoj mjeri sistemski, sistematično i u kontinuitetu početi baviti osnovnim pitanjima ove populacije?
Zar su njihova prava, mogućnosti, doplaci i ostalo preveliki izdaci iz budžeta i upravo se tu treba štedjeti i tako spasavati država od bankrota zbog prekomjernog zaduživanja?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.