Živi smo svjedoci masovnog odlaska radno sposobnog stanovništva iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Razlog za odlazak nije samo novac, ono što prevagne je i osjećaj sigurnosti. I nije razlog tome samo trenutno nezadovoljstvo ili trenutna nemogućnost preživljavanja u ovoj državi, nego trenutno otvorene granice i godine trpljenja ekonomske patnje i gubitak posljednje nade da će ovdje ikada osvanuti, ne bolje, nego neko normalno jutro.
Da je radna snaga kojim slučajem ranije trebala Njemačkoj, Sloveniji, Austriji... ili da je, u još boljem slučaju, granica EU uvijek bila otvorena za radnike koji nisu iz zemalja EU, odlazak bi počeo ranije i nikad ne bi stao, sve do posljednjeg stanovnika.
Redovi ispred Konzularne kancelarije Ambasade Slovenije u BiH, termini u njemačkoj ambasadi u Sarajevu, pune škole vanrednih učenika, kao i krcate učionice ustanova koje organizuju kurseve stranih jezika, najvjerodostojniji su demanti izjava predsjednika RS da posla ima, da probleme sa nezaposlenošću, bijedom i siromaštvom u Srpskoj vide mediji koji samo o tome govore, a ne kako se zaista živi. Slika, ipak, govori drugačije.
I nemaju mediji potrebu da šire apatiju namjerno i smišljeno, takvo stanje je očigledno i evidentno, ovakva situacija sama od sebe pravi vijest i nisu mediji potrebni da bi ona došla do ljudi.
Još malo će svaka kuća imati po jednog prekvalifikovag medicinara ili nekog u Njemačkoj ko čeka termin za spajanje porodice.
Zar su im potrebne novine ili televizija da bi saznali šta im se u kući dešava?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.