Nezavisni stav

Sluđeni narod

Jesu li građani BiH dovoljno mudri da shvate da je u njihovom najdubljem interesu da ova zemlja bude mjesto u kojem se lijepo živi - u kojoj plate dolaze na vrijeme, zdravstvene usluge funkcionišu, djeca dobijaju najbolje obrazovanje, a penzije pružaju lijepu i bezbrižnu starost?

Vide li stvarno građani da su od rata do danas sve vlasti sa svih nivoa i iz svih naroda jedino i isključivo radile na tome da napune svoje vlastite džepove, a da ih za njih apsolutno nije briga?

Scenario za film čiju radnju građani BiH žive već 20 godina liči na one televizijske sapunice u kojima se glavni likovi po pet puta vjenčaju i razvedu, muževi žene varaju sa sobaricama i medicinskim sestrama, žene spavaju s konjušarima i batlerima, a da se, pritom, nakon sto odgledanih epizoda ne može napisati ni tri rečenice bilo kakve smislene fabule.

U TV sapunici BiH, vlast i opozicija smjenjuju se u foteljama, mire se i svađaju, sklapaju i rasturaju koalicije, prijete međusobnim tužbama i vitalnim nacionalnim interesima, a da pritom, ni nakon 20 godina prikazivanja, o tome što rade niko ne može napisati tri smislene rečenice. Narod u ovoj zemlji je toliko sluđen pričama o ratu, o nacionalnoj ugroženosti, tužbama, referendumima, revizijama, vitalnim interesima, istorijskim pravima i nepravdama da više ne vidi ni prst pred okom. Ubjeđuju nas da su za to što ne živimo bolje krivi Dejtonski sporazum, centralizacija, decentralizacija, da treba jedan, tri, pet ili sedam entiteta, da treba izmijeniti strukturu, ukinuti kantone ili jačati entitete... Sve će oni predložiti ili uraditi osim da pruže odgovor na vrlo jednostavno pitanje: zašto većina građana u zemlji toliko bogatoj prirodnim resursima živi na ivici siromaštva? Odgovor je vrlo jednostavan: u BiH vlada partokratija, koja je privatizovala javne resurse i prisilila nas da pristanemo na igru da ih za ono što je naše umoljavamo kao za milostinju. I sve će oni uraditi - i podnositi revizije tužbi i rušiti ustavno uređenje i dizati tenzije, samo da ne uvidimo kako smo pristali da budemo dio Ponzijeve šeme, kazina u kojem kuća uvijek sve dobija, a bijednik na ruletu ostaje praznih ruku.

I dok to građani ne shvate, ni ustavne reforme ni agende neće biti od pomoći.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije