Domaća politika je puna laži. I lažova. Kad se na domaćoj političkoj sceni pojavi neko poput Dragana Mektića, koji direktno kaže ono što svi znamo, koji stvari bez pardona nazove pravim imenom, takav funkcioner u našim je očima poput egzotične ptice.
I sam takav zaključak nas navodi na jedan drugi zaključak: debelo i duboko smo zastranili, kao pojedinci, kao društvo, svi skupa s našim političarima, koji nas godinama gledaju direktno u oči i brutalno lažu! A nama je to sasvim ok...
Posljednju takvu neistinu čuli smo nedavno iz usta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdić, koji je pred Domom naroda parlamenta BiH obećao da će prihvatiti svaku njihovu odluku, pa tako i onu kojom su izglasali Zakon o povećanju plata državnoj policiji.
No, samo tri dana prije toga Zvizdić, zajedno s nekolicinom ključnih bh. zvaničnika, primio je pismo šefa Misije MMF-a, u kojem ih ovaj upozorava da zakon nikako ne smije proći, jasno im sugerirajući da bi to, uz padanje zakona o akcizama, definitivno i konačno značilo prekid međunarodnog kreditiranja!
Potpuno je, naime, jasno da je Zvizdić (kao i svi naši zvizdići) između dvije vatre i da mora da balansira između strogih uputa međunarodnih finansijskih institucija i zahtjeva policijskih službenika, koji, s pravom, žele veće plate.
Šta uraditi u tom slučaju? Da li odmah ispuniti zahtjeve stranaca, što će svakako morati uraditi na kraju, ili svjesno njima manipulirati, obećavajući policiji plate (koje ne može dati) isključivo radi sakupljanja glasova birača?!
Iz naše perspektive, jedna vrlo složena, gotovo nemoguća situacija za "običnog smrtnika". No, to ni Zvizdić ni svi njemu slični svakako nisu iz prostog razloga jer su masno, premasno plaćeni za to što "rade" i uživaju ogromne političke privilegije.
Je l' ne znaš riješiti situaciju kao bogato plaćeni političar?! Ok, prijatelju moj, onda se ostavi politike i hvataj kramp!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.