Glumci, reditelji, dramaturzi, scenografi, kostimografi, tonci, konobari, direktori, novinari i ini, okupljeni proteklih dana oko Narodnog pozorišta Republike Srpske, konačno mogu da odahnu.
Završeno je jubilarno, 20. izdanje Teatar festa "Petar Kočić". Pošto je festival, aludirajući na to koliko su umjetnost i kultura sklonjeni u stranu, nosio slogan "Glas tišine", tempo je bio oksimoronski ubitačan. U 18.30 na maloj sceni monodrama. U 20 časova na velikoj, glavna predstava. Nešto poslije 22 časa, nakon što se glumci presvuku, okrugli sto ponovo na maloj sceni. Potom u bifeu pozorišta koktel. Za neke ujutru radni dan, za neke promocija knjiga i časopisa, i tako sedam dana sve ukrug.
Utisci se još sliježu, ali glavni je taj da je najveći pozorišni festival u Republici Srpskoj i ove godine višestruko opravdao svoje postojanje, postavši još veći. Veći jer se u okviru ovog odigrao i Festival monodrame mladog glumca. Naspram očekivanja, zainteresovanost za monodramu bila je velika. Jedan mladi glumac čiji je lik na kraju predstave izvršio samoubistvo, u jutarnjim časovima držeći slovo o svojoj profesiji, ponovo se samoubio tako što je pao sa šank stolice. I poslije prvog i poslije drugog pokušaja suicida, na našu sreću, ostao je živ i zdrav. Njegov pad bi vjerovatno interesovao žutu štampu, ali mi ga usputno spominjemo samo da dočaramo kakva je atmosfera kada je uistinu festivalska i mimo scene. Vrativši se na scenu, ipak, moramo konstatovati da pozorište nije zabava kako mnogi žele da ga vide i prikažu.
Iako je bilo komentara da su neke predstave komercijalne, iako je bilo komentara da je selektor festivala Boris Mišković, inače umjetnički direktor Budva Grad teatra, bio pristrasan, velikog povoda za kritiku nema. Nabrojane činjenice su naravno nesporne. Određena pozorišta su, slučajno ili namjerno podilazeći gledalištu, ponudila popularne teme, a od sedam gostujućih predstava tri ili na neki način dolaze iz Crne Gore ili imaju reditelja iz te zemlje. No, ono što se na sceni moglo vidjeti još je nespornije. Umjetnost, obrazovanje, angažman, preispitivanje vremena u kojem živimo, upiranje prsta u probleme koje imamo, ljepota igre uz minimalnu scenografiju i poslije svega sloboda, nesporna sloboda u svom suštinskom smislu, riječi su koje najbolje opisuju upravo završeni Teatar fest. Zabave će biti i u ostatku godine, ali da sve prethodno nabrojano ponovo ima na jednom mjestu, publika grada na Vrbasu vjerovatno će čekati najmanje godinu dana. Od Teatar festa ćemo danas odmoriti, a već sutra će početi da nam nedostaje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.