Banjaluka i ostatak Republike Srpske su svjetovi za sebe, a u šta se mogu uvjeriti svi koji pogledaju aktuelne cijene na tržištu nekretnina, gdje za novac kojim u manjim sredinama možete kupiti kuću sa dvorištem, u gradu na Vrbasu ne možete ni bolju šupu, a kamoli nešto veće.
Svi bi u Banjaluku. Ona je administrativni, poslovni, obrazovni, kulturni i svaki drugi centar s kakvim-takvim odlikama evropskih gradića. Međutim, na kraju, to svi plaćamo.
Kako potražnja raste, tako i cijene kvadrata rastu, a kako stvari stoje - samo nebo je granica.
Iako pojedini nemaju predstavu, stanovi u Banjaluci niču kao pečurke poslije kiše, a mnogi su spremni da kožu prodaju za stančić do 40 kvadrata jer se pokazalo kako je ulaganje u nekretnine u najvećem gradu RS sigurnije nego u oročenu štednju u banci. U najgorem slučaju dobijate ono što ste uložili, a mnogima je nakon samo nekoliko godina vrijednost i udvostručena.
To je shvatila i naša dijaspora pa je tako sve više onih koji odustaju od velelepnih kuća i lavova na kapijama, a koje su se gradile uglavnom u manjim sredinama, i koji sada žele da imaju nešto svoje i u prijestonici, koja im ranije nije bila pretjerano interesantna.
Međutim, postavlja se pitanje koliko su cijene, koje se kreću i do tri hiljade maraka po metru kvadratnom, opravdane. Posebno ako svako malo sa novoizgrađenih objekata spadaju plafoni i fasade, a koji nisu stigli dovoljno da se osuše.
Koliko su realne cijene ako su krateri u svakoj drugoj ulici kao na Mjesecu, ako se trava kosi samo u centru grada, a ulice peru samo pred značajne proslave i manifestacije.
Sve to trebalo bi da bude uračunato kada se formira cijena kvadrata, a koja bi sigurno bila niža kada bi se sagledali svi nedostaci na koje su se brojni Banjalučani kroz godine i navikli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.