Ugašen je jedan mladi život. U sekundi je porodica zavijena u crno. U Kozarskoj Dubici nastao je muk. I sve to, sudeći po dosadašnjoj istrazi - iz banalnog razloga. Krv je potekla. I pala mrtva glava.
Dubičanin Bojan Milovanović (29), kojeg sugrađani opisuju kao poštenog i vrijednog mladića, koji ne bi mrava zgazio, ubijen je u četvrtak ujutru nakon noćnog izlaska u Banjaluci.
Ne može čovjek nakon ovog da se ne zapita - zašto nam je fitilj toliko kratak? I zbog čega smo skloni da sve što nas žulja rješavamo nasiljem?
Stiče se utisak da nam je danas niži stepen tolerancije nego što je to bio slučaj u ratnim godinama. Najporaznije je to što je i mlade ljude zahvatio takav trend - da ništa ne praštaju, ništa ne trpe.
Nema dana da nas ne šokira neki događaj iz rubrike crna hronika. Nema noći da se negdje ne zapuca. Takva je epidemija užasnih dešavanja zavladala da se na njih počinjemo i privikavati.
Zašto nam mladi ginu? Različita su tumačenja. Jedni će reći da je zakazala škola. Drugi će, međutim, lopticu prebaciti na kućni odgoj. Treći će, opet, tvrditi da nezaposlenoj omladini, u nedostatku posla, ne preostaje ništa drugo nego da se bije.
Ima i onih koji uzrok vide u onom što nam servira televizija, gdje nam u raznim rijalitijima psovke, svađe i tuče prikazuju kao normalan, pa i poželjan stil ponašanja.
U svakoj od ovih tvrdnji ima pomalo istine. Nažalost, društvo nam je ozbiljno bolesno. Prošlost nas nije mazila. Ni sadašnjost nam nije laka. Omladina je prepuštena sama sebi, a puna adrenalina. U takvoj situaciji danas je najteže biti roditelj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.