Odlaganje najbitnije životne uloge, zbog koje u BiH vlada bijela kuga, nije krivica roditelja, već države.
Nekoliko stotina maraka, koliko je ovdje "teška" jednokratna novčana naknada za treće ili četvrto rođeno dijete, ne može biti ni da se okrpe najmanje rupe u kućnom budžetu novopečenih oca i majke.
Zemlja nam je dovedena na ivicu ambisa. Ko ima posao, on je srećan, mada plata većini nestane do desetog u mjesecu. Najveće bogatstvo koje nam je ostalo jeste dječji osmijeh.
Ali i on se jako rijetko čuje, a kako se stvari odvijaju, na vratima porodilišta počeće da se gomila paučina.
Vrtoglavo visoki troškovi, koji zajedno sa novorođenčetom stižu u domaćinstva, i te kako predstavljaju jak udarac za roditelje. Umjesto da se vesele, mnogi se hvataju za glavu.
Kako je onima što ne rade, a imaju ili očekuju prinovu, znaju samo oni. Oprema za bebe u BiH je bezobrazno skupa i po cijenama bi se reklo da je ovo Njemačka, a ne siromašna balkanska država.
Brojni mladi bračni parovi i oni koji tek namjeravaju da stanu na ludi kamen, nisu stambeno zbrinuti niti imaju ikakve izvore prihoda, a ne mogu da računaju ni na optimističniju budućnost.
Oni koji su zaposleni, mogu samo da se kiselo nasmiju kada im poslodavac "odreže" dio plate, ili im iz banke kasni izvještaj o uplati. Kako u tim okolnostima planirati proširenje porodice?
A trgovci bebi-opremom, ljekari i apotekari, uzmu svoje. I nisu nimalo skromni. Koga je uopšte briga što se jedva sastavlja kraj s krajem?
Ako se ova država nastavi ovako nehumano odnositi prema onima na kojima svijet ostaje, propast nam je zagarantovana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.