Kolumne

Kakav promašaj

Ispao ti je prilično glup tekst, zar ne? Ovu poruku dobio sam od koleginice iz Beograda, a odnosi se na moju prošlonedjeljnu kolumnu, u kojoj sam naveo da se očekuje lagana pobjeda Borisa Tadića nad Tomom Nikolićem u drugom krugu predsjedničkih izbora te da je to dobar izbor i za Srbiju i za Republiku Srpsku.

Istovremeno sam ustvrdio da će nakon poraza vjerovatno doći do rasula SNS-a jer su se Nikolić i Aleksandar Vučić poprilično zadužili kod raznoraznih Karića kako bi isfinansirali partiju i kampanju, a kako nema izgleda da osvoje vlast i vrate pozajmicu ostaje im jedino da zaključaju birtiju i proglase bankrot. U tom smislu je bila ta prošlonedjeljna priča.

Priznajem, odgovorio sam, radi se o potpunom promašaju. Jedinu utjehu nalazim u činjenici što pripadam onoj velikoj većini koju je Tomina pobjeda iznenadila.

Vidiš, kaže mi, to je zato što iz Banjaluke ne možete osjetiti u narodu to nezadovoljstvo vladavinom Borisovih demokrata, koji u suštini vladaju apsolutistički i s potpunom kontrolom nad medijima. Tako je mogao da vlada Milošević, ali demokate ne.

Upravo su mediji i agencije za istraživanje stvorili sliku da je Tadićeva pobjeda gotova stvar te je velika većina građana odlučila da ne glasa jer što bi gubili vrijeme ako se pobjednik već zna. Tadić je živio u jednoj paralelnoj stvarnosti koja nema veze s realnim životom, a koji je veoma težak za običnog čovjeka. Ljudi koji su izašli glasali su više protiv Tadića, a manje za Nikolića.

Vrijeme će u stvari pokazati ko je više pogriješio u procjeni - ja u prošloj kolumni ili Srbija u izboru. I to veoma brzo, s tim da je moja pogreška potpuno beznačajna u odnosu na ovu drugu. Čisto sumnjam da tip kao što je Toma Nikolić može da bude nosilac bilo kakvih promjena u društvu.

Istina, politička scena u Srbiji je danas značajno izmijenjena u odnosu na onu iz prošle sedmice, karte su ponovo izmiješane i igra oko sastavljanja nove vlade je na početku. Ko će na kraju sakupiti skupštinisku većinu teško je zasad procijeniti, ali veće šanse ima Demokratska stranka nego Nikolićev SNS iako je on u izbornoj noći najavio da će mandat za sastav vlade dati Jorgovanki Tabaković te da vjeruje kako će ona biti premijer.

Tačno je da se pregovaračka pozicija SNS-a značajno popravila s Nikolićem kao predsjednikom države ali to nije dovoljna garancija. U suštini ključ sastava nove vlade Srbije ima lider reformisanih socijalista Ivica Dačić, koji je napravio dosta čvrst dil s lokalnim liderom iz Jagodine  Draganom Markovićem Palmom i penzionerskom strankom, koju vodi Jovan Krkobabić. Njihova koalicija ima jak adut od 48 mandata u Skupštini, a kako danas stvari stoje, sudeći po njihovim izjavama, ostaju vjerni dogovoru sa Demokratskom strankom koji su postigli nakon prvog kruga izbora.

To je prilično mudra politička odluka jer je Dačić svjestan da bi koaliranje s Nikolićevom strankom, reformisanim radikalima, izvan Srbije moglo da bude poistovijećeno s nekadašnjom koalicijom Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Ni jedan ni drugi, Nikolić više nego Dačić, ne vole da ih se podsjeća na politički angažman iz ratnih devedestih godina svjesni da je ta paralela puno više od puke političke slučajnosti.

Sa druge strane, ako i opstane dogovor demokrata i socijalista, pitanje je koga će ovi prvi isturiti kao kandidata za premijera. Beogradski mediji, ako im se više uopšte može vjerovati, pozivajući se na dobro obaviještene izvore, tvrde da je vrh DS-a pritisnuo upravo Tadića da prihvati premijersko mjesto iako je ovaj bio jasan u nedjelju naveče, rekavši da se ne vidi u tom filmu. Kao moguću zamjenu spekulišu i sa Draganom Đilasom, kojem u principu ta funkcija ne garantuje značajniju političku budućnost već mjesto na kojem se može brzo potrošiti.

Priznajem, radilo se o potpunom promašaju, a jedinu utjehu nalazim u činjenici što pripadam onoj velikoj većini koju je Nikolićeva pobjeda iznenadila. Vrijeme će pokazati ko je u stvari napravio veći promašaj - ja u prošloj kolumni ili Srbija u izboru

Puno je političkih kombinacija, kalkulacija u opticaju i stvarno je teško procijeniti u kom smjeru će se dalje odvijati politički procesi u Srbiji nakon što Toma Nikolić i zvanično preuzme funkciju predsjednika. Jedno je sigurno da se odnos zvaničnog Beograda prema Republici Srpskoj neće značajnije promijeniti, ali će doći do promjene u odnosu Sarajeva prema Beogradu. Prema prvim stavovima političara i javnosti prevladava podsjećanje na Nikolićevu radikalnu političku prošlost i titulu četničkog vojvode, koji je, kako kaže Denis Bećirević, promijenio dlaku, a da li je i ćud tek treba da se vidi.

Na Nikolićevoj pobjedi u Republici Srpskoj pokušaće da profitira SDS Mladena Bosića, jer se radi o dvije bratske stranke, kako to kažu, te se u narednom periodu može očekivati puno agresivnija retorika i kampanja iz SDS-a prema vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj. Ponesen pobjedničkom euforijom Bosić je već zatražio javno izvinjenje od Milorada Dodika Nikoliću jer je otvoreno podržavao Borisa Tadića u predizbornoj kampanji. Ma šta to značilo.

U računicu o mogućem političkom profitu koju im može donijeti klima iz Srbije i koju bi mogla ostvariti opozicija već na lokalnim izborima treba ukalkulisati i dosad marginalnu ovdašnju strančicu SNS, koju su Nikolić i Vučić formirali prije nekoliko godina i dali na upravljanje javnosti nepoznatim likovima. Ukoliko Nikolić poželi da direktno utiče na političke procese u Republici Srpskoj moguće je da će matična stranka pokušati oživjeti taj polumrtvi projekat, održavajući istovremeno prisne odnose sa SDS-om nadajući se da će tom kombinacijom na idućim opštim izborima razdrmati vladajući SNSD pošto su od PDP-a Mladena Ivanića i DP-a Dragana Čavića gotovo svi digli ruke.

Kako je planirao da vlada, znaće se nakon Nikolićevih prvih poteza. Vidjećemo.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije