Kuda plovi ovaj brod?

Mislim da ovi stihovi kultne grupe "Zana" dobro izražavaju strahove velikog broja ljudi u Republici Srpskoj i BiH koji su se umorili od teške privredne situacije i neizvjesne budućnosti.

Međutim, ovakvi stihovi puni pesimizma i defetizma, ma koliko ukorijenjeni u sumornoj stvarnosti i negativnim statistikama kojim nas bombarduju posljednjih nekoliko godina su, po mom mišljenju, dugoročno gledano pogrešni.

Kuda plovi ovaj brod?
Kud plovi ovaj brod - obale ni blizu,
Kud plovi ovaj brod - ribe već nas grizu,
Kuda plovi ovaj brod sa kojim smo krenuli mi?

Naime, ozbiljna ekonomska nauka se razlikuje od kvaziekonomije, koja prevladava u medijima u BiH, po tome što ona ne posmatra stvari samo kratkoročno već uzima u obzir dugoročnije ekonomske trendove i zakonitosti.

Moglo bi se reći da loši ekonomisti, koji se pojavljuju u medijima, podsjećaju na komentatore fudbalske utakmice koji stalno mijenjaju mišljenje u zavisnosti od toga koja ekipa vodi. Pa su čas na strani jednih, čas na strani drugih. Ozbiljni komentatori, pak, dobro prouče kvalitet obje ekipe unaprijed i jasno stave do znanja koja će, po njihovim informacijama, na kraju izaći kao pobjednik.

Da se s fudbalskih terena vratimo na polje ekonomije.

U posmatranju dugoročnih trendova privrednog razvoja Republike Srpske treba poći od Kondelbergove šeme evolucije platnog bilansa. Ova šema, u najkraćem, kaže kako je svaka napredna zemlja prošla kroz četiri faze razvoja prije nego što je postala to što jeste. Te faze su mlađi dužnik, zreo dužnik, mlađi povjerilac i zreo povjerilac. U toku svake od ovih faza privreda te zemlje se razvijala, što se vidjelo po tome što je smanjivala (u relativnom smislu) trgovinski deficit.

Ako posmatramo podatke za Republiku Srpsku i BiH, od kraja rata naovamo možemo uočiti upravo potvrđivanje Kondelbergove šeme. Naime, iako je do kraja 2008. trgovinski deficit stalno rastao u apsolutnom iznosu (u mil. KM), u relativnom smislu (kao % BDP-a) se smanjivao, što znači da je domaća privreda polako počela da se oporavlja. U istom period je privreda Republike Srpske rasla nešto brže od privrede u FBiH.

Međutim, dok nam Kondelbergova šema govori u kom pravcu će se, vjerovatno, kretati naš razvoj ona nam ne govori ni zašto ni koliko brzo. A upravo su ova pitanja najspornija jer je Kondelberg pri izvlačenju zaključaka posmatrao razvoj SAD u toku više vijekova. Kako nam je slaba utjeha što bi naši čukun-čukun unuci mogli živjeti bolje, evo da se dotaknemo i načina na koji je moguće smanjiti trgovinski deficit.

Naime, u ekonomskoj teoriji postoje svega tri različita pristupa kako smanjiti trgovinski deficit:

•        Prvi, zasnovan na Hiksovom mehanizmu prilagođavanja, smatra da će do prilagođavanja doći samo od sebe, samo treba držati fiksni kurs i ništa ne raditi.

•        Drugi, zasnovan na aktivnoj politici deviznog kursa, smatra da bi trebalo devalvirati vrijednost domaće valute kako bi se podstakao izvoz i smanjio uvoz.

•        Treći smatra da realno ne pomaže ni fiksiranje deviznog kursa ni njegovo mijenjanje već da treba zavrnuti rukave i krenuti u stvarne reforme koje će privredu neke zemlje učiniti konkurentnijom.

U današnje vrijeme treći pristup je dominantan za manje zemlje, tako da brzina prolaska kroz faze razvoja na kraju zavisi od spremnosti zemlje da sprovodi teške reforme.

Kako ne želim da budem ničiji glasnogovornik, ostavljam svakom čitaocu ponaosob da procijeni koliko brzo sprovodimo potrebne reforme, odnosno koliko dugo ćemo se zadržati u nižim fazama razvoja.

Ipak smatram važnim da ukažem na, pored pesimizma, još jednu široko rasprostranjenu zabludu domaće javnosti. Naime, naša javnost mahom smatra da bi uspješna domaća ekonomija bila kopija one ekonomije iz zlatnog doba NFRJ (ili SFRJ), tj. da bi se radilo o ekonomiji koja bi proizvodila sve vrste robe za domaće tržište. Iz toga i uvjerenje kako bi bilo najbolje da odmah pokrenemo sve one propale fabrike koje su nekada radile i eto nam reformi, eto nam privrednog razvoja. Nažalost, svi ti jugoslovenski gigani i gigantići su radili uglavnom zato što je SFRJ bila zatvorena zemlja, koja je često po političkoj osnovi ponešto i izvozila. To znači da čak ni tada u "zlatna vremena" nije bila svjetski konkurentna.

U današnjoj situaciji bi konkurentna ekonomija bilo koje države nastale na zgarištu SFRJ morala da izgleda sasvim drugačije. Radilo bi se o ekonomiji koja bi izvozila manji broj proizvoda preko kojih bi se uključila u svjetsku podjelu rada, dok bi praktično uvozila sve ostalo (ili bar većinu ostalih proizvoda). Znači čak i ova konkurentna ekonomija bi za razliku od ekonomije SFRJ imala trgovinski deficit za većinu proizvoda, ali bi u cjelini, kroz suficit nekih drugih proivoda, deficit bio neutralisan.

Da sumiramo: nema razloga za pesimizam. Svakako će biti bolje, ali od nas zavisi koliko brzo. Ipak, to bolje neće biti povratak u prošlost, ma koliko mi bili sjetni kada govorimo o zlatnim Titovim vremenima, već će se raditi o jednom sasvim novom kvalitetu!

(Autor mr Marko Đogo član je Udruženja ekonomista RS - SWOT)