Mudrosti iz snijega

Prošlog vikenda sam, kao i većina građana Republike Srpske iz istočnog dijela, proveo čisteći snjeg. To, naravno, ne bi bilo vrijedno pomena da se u nedjelju na čišćenju snijega kod jednog našeg druga nisu našla šestorica mladih ekonomista (jedan doktorant, jedan magistrant, trojica diplomiranih ekonomista i jedan student), te da se ispred nas nije nalazilo 60-70 metara cjelca (dotad nečišćenog snijega visokog oko metar).

Tako se, u onih nekoliko sati koliko nam je trebalo da napravimo prolaz širine automobila, razvila, po mom skromnom mišljenju, zanimljiva rasprava o tome gdje se nalazi privreda Republike Srpske, razlozoma i rješenjima.

Ne želeći da gnjavim čitaoce sa svim rečenim, evo samo nekoliko tema i razmišljanja.

Tema No. 1 - Da li se privreda Republike Srpske (i BiH) razvija, stagnira ili propada? Kolega, koji je nedavno završio pripravnički staž, a sada je nezaposlen, ogorčeno je izrazio svoje mišljenje kako, zapravo, mi privrede i nemamo, kako ništa ne radi i slično. Ovo je vjerovatno stav i većine nezaposlenih ljudi u ovoj zemlji. Međutim, kada smo ga upitali gdje je on odradio pripravnički staž odgovorio je da se radilo o privatnoj firmi koja se bavi preradom drveta.  Znači, baš u onom sektoru (industriji i to privatnoj) za koji je tvrdio da ne postoji! Onda mu je jedan kolega iznio podatke o porastu pokrivenosti uvoza izvozom sa 17,6% u 1998. na 53,5% u 2010. Za tumačenje ovog podatka treba znati da se kod male otvorene ekonomije, kakva je BiH, smatra da porast pokrivenosti znači i rast konkurentnosti zemlje, rast zaposlenosti (zbog angažovanja više domačih resursa) itd. Ukratko, opšti zaključak je da se privreda Republike Srpske (i BiH) sporo, ali ipak razvija.

Tema No. 2 - Kada će se ta privreda napokon dovoljno razviti da se ovdje može normalno živjeti?

Kolega koji je iznio podatke o rastu pokrivenosti uvoza lakonski je primijetio da će privreda BiH s ovim tempom razvoja spoljnotrgovinsku ravnotežu dostići negdje oko 2030. godine. Međutim, drugi kolega je primijetio da je privreda BiH u proteklih petnaestak godina istrošila sve načine finansiranja (neposredno nakon rata donacije, pa od početka 2000. do krize 2008. rast zaduživanja kod banaka, a od 2008. ubrzano zaduživanje države), zbog čega će prije doživjeti finansijski kolaps nego što će završiti reforme. Ovo nas je navelo na zaključak da će vlasti vrlo brzo morati sprovoditi sve one reforme koje odgađaju godinama, a koje bi trebalo da dovedu do rasta stranih investicija (jedini izvor deviza koji nismo iskoristili), prosto jer je dogorjelo do nokata, tj. više nema prostora za odgađanje.

Tema No. 3 - Možemo li sebi pomoći?

Kolega koji je bio dežurni negativac je primijetio da, eto, iako nešto industrije još postoji, ona je u krizi. Treći kolega ga je podsjetio da, recimo, drvna industrija u Hrvatskoj nikada nije više izvozila nego u posljednjih nekoliko godina. Oni su nakon početka krize formirali nekoliko drvnih klastera i sada uveliko izvoze u Njemačku, Italiju itd. Znači, i mi treba da se mnogo bolje organizujemo, da pogledamo šta to dobro susjedi rade i da ih slijedimo. Na ovo je uslijedio primjer "Zastave" iz Kragujevca, koja će nakon toliko vremena, izgleda, ipak početi normalno da radi, jer je Vlada Srbije naporno radila na njenoj revitalizaciji. Jedan kolega je dodao i da su trgovinski lanci, kao što su "Konzum", "Merkator", "Delta" itd., takođe oblik klastera (malo čudna konstatacija, ali prenosi suštinu), koji vrlo uspješno pune domaće tržište stranom robom. Ukratko, nije sve propalo, može biti bolje, ali moramo da se aktiviramo!

Tema No. 4 - Nelikvidnost davi privredu

Kolega koji je želio biti dežurni optimista je primijetio da, eto, tu kod nas postoji firma iz drvne industrije koja godišnje napravi promet od 10-15 miliona KM, na šta ga je negativac dočekao: "Tačno, fakturišu oni taj iznos, al' ne mogu ništa da naplate. Kroz kompenzacije dobiju neke stanove sa kojima ne znaju šta će. Ma, nemaju keša ni radnicima da isplate plate". Većina nas je na ovaj ili onaj način upoznata sa situacijom i zna da je ovo tačno. Nelikvidnost je trenutno najveći problem privrede. Međutim, i tu se našao kolega koji se bavi ovom oblašću i koji nas je podsjetio na neki njegov rad, star nekoliko godina, u kojem je predlagao bar privremeno rješenje i za ovaj problem. Prema njemu, nelikvidnost je nastala nakon što je stao porast deviznih rezervi (kod nas zbog sistema Valutnog odbora postoji direktna veza deviznih rezervi i nižih novčanih agregata) i kada su banke usporile kreditiranje. Prema njemu, Investiciono-razvojna banka RS je pomogla privredi da preživi, ali je potrebno jače uključiti i Centralnu banku BiH. Način na koji je predlagao je interesantan. Naime, on se ne zalaže za napuštanje sistema Valutnog odbora, već za raspodjelu akumuliranog viška dobiti iz prethodnih godina (ta akumulirana dobit je u jednom trenutko iznosila preko 500 miliona KM). Prema njemu, ovu dobit je CB BiH zadržala iz čisto političkih razloga (da bi se jačao neki fond na nivou države na račun entiteta), a bilo bi moguće akcionarima (tj. entitetima koji su vlasnik CB BiH) podijeliti i do 300 miliona KM, a da valutni sistem ne bude narušen. Ovo bi, naravno, bilo samo privremeno rješenje, a na duge staze moraju biti stvoreni povoljniji privredni uslovi kako bi devize opet počele da dolaze, a banke malo relaksirale kreditnu politiku.

Eto, to su bile samo neke teme i zaključci do kojih smo mi došli. Moguće da se na nekom drugom kraju Republike Srpske našlo neko drugo društvo sa lopatama u rukama, pametnijim glavama i boljim zakljčcima. Od ovog našeg društva toliko.