Demokratija podrazumijeva učešće svih građana i građanki u procesima donošenja političkih odluka koje će vrijediti za cijelu društvenu zajednicu. Građani i građanke u ovim procesima učestvuju putem direktnog učešća ili putem biranja svojih predstavnika i predstavnica koji će u njihovo ime donositi političke odluke.
Iako o demokratiji govorimo još od vremena antike, učešće u demokratskim procesima i uživanje prava da biraju i budu birani onih koji čine građanstvo kroz istoriju se razlikovalo. Status građanstva su sve do početka 20. vijeka u pravilu imali samo muškarci, ali ne uvijek svi već samo oni koji su zadovoljavali različite socijalne, obrazovne, rasne, etničke i religijske kriterije. Borba za opšte pravo glasa koja se odvijala u 20. vijeku, te dobivanje opšteg prava glasa, u najvećem broju država još nisu doveli do stvarnog učešća svih građana i građanki u demokratskim političkim procesima, pri čemu su žene te koje su značajno podzastupljene.
Žene su i dalje upadljiva manjina u političkom i javnom životu i u Bosni i Hercegovini. Ni na jednom nivou vlasti i odlučivanja učešće žena ne prelazi 25%. To je u prosjeku drugih evropskih zemalja, ali ne ispunjava zakonom propisan minimalni standard od 40% učešća manje zastupljenog pola. Iako su ženama formalno-pravno osigurani ravnopravnost i mogućnost da biraju i budu birane bez diskriminacije putem javnih izbora, da ravnopravno učestvuju u raspodjeli funkcija vlasti i na mjestima odlučivanja, u svim javnim tijelima, organima i odborima putem imenovanja, postavljenja, delegiranja itd., da predstavljaju svoje vlade na međunarodnom nivou i da se smatraju ravnopravnim akterima na političkoj sceni, postoje i dalje ukorijenjene tradicionalne predrasude i prepreke i stav da ženama nije mjesto u javnoj, već u privatnoj sferi. Dakle, i pored ustavom i zakonima garantovane ravnopravnosti, stanje de fakto je pod velikim uticajem ovih predrasuda i otežava ravnopravno učešće žena u javnom i političkom životu.
Brojne prepreke otežavaju ženama ulazak u područja politike i javnog odlučivanja - modeli i vrijednosti rodne podjele uloga u društvu nisu naklonjeni učešću žena, a ni organizacija društvenog života nije dovoljno osjetljiva na mogućnost učešća žena. Društvena i rodna podjela rada su takve da stvaraju veliku opterećenost žena poslovima iz domena ekonomije brige (kućni poslovi, briga o drugima, o djeci, starima, bolesnima i odraslim članovima porodice itd), a ta velika opterećenost u privatnoj sferi veoma utiče na njihove mogućnosti i postignuća u javnoj sferi. Sa druge strane, sve je više žena koje su visoko obrazovane ali njihova zastupljenost na vodećim položajima je nesrazmjerna u odnosu na njihove kompetencije i njihov ukupan broj u radnom okruženju. Žene u određenoj mjeri napreduju u skladu sa svojim znanjem i vještinama, ali kada dođu do vrha tamo se zaustavljaju budući da su vodeći položaji u većini slučajeva rezervisani isključivo za muškarce (tzv. stakleni plafon). Takođe, sve dok se učešće žena u javnom životu i politici ideološki pogrešno nameće kao suprotnost njihovoj ženskosti, žene neće imati motiv da budu politički aktivne.
Uzimajući u obzir razvojne ciljeve Evropske unije i međunarodne standarde zaštite ljudskih prava i promocije ravnopravnosti polova, postoje prioritetna područja, tj. uslovi o kojima je Bosna i Hercegovina, u skladu s preuzetim obvezama koje proizilaze iz međunarodnog i evropskog prava, dužna voditi računa u svrhu postizanja potpune ravnopravnosti polova. Ovo prije svega podrazumijeva obavezu stvaranja institucionalnih i društvenih uslova za postizanje političkog djelovanja žena kako bi one zaista dijelile odgovornost donošenja odluka. Za to treba ispuniti tri osnovna uslova: ravnopravna podjela rada, jednake šanse za napredovanje u karijeri i ravnopravna raspodjela porodičnih odgovornosti.
Vlade imaju jednu od ključnih uloga u promovisanju ravnopravne zastupljenosti žena i muškaraca u političkom i javnom životu i na mjestima odlučivanja. Javno izražavajući svoju opredijeljenost, vlade potvrđuju i ističu svoje obaveze prema normativno-pravnim standardima za ravnopravnost polova, što ima veliki uticaj na sve segmente društva i podsjeća sve druge aktere (političke stranke, institucije, sindikate, medije, civilno društvo, širu javnost) na njihove obaveze. Stoga vlade mogu imati vrlo značajnu ulogu pružajući primjer koji treba slijediti. Osim vlada, i svi drugi bitni akteri (parlamenti, lokalne i regionalne vlasti, političke stranke, državna uprava, javne ustanove, preduzeća, sindikati, organizacije poslodavaca, nevladine organizacije i mediji) imaju posebnu odgovornost u tom pogledu.
Ravnopravnost polova u političkom i javnom životu i na mjestima odlučivanja će se ostvariti onda kada postane politički priznato područje demokratizacije društva i kada vodeće političke stranke i istaknuti pojedinci i pojedinke putem svog javnog djelovanja i istupanja budu promovisali i radili na uspostavljanju ravnopravnosti polova kao Ustavom zagarantovanog prava.
U tom smislu, planovi i programi mjera za ravnopravno učešće žena i muškaraca u političkim strankama, u skladu sa Zakonom o ravnopravnopravnosti polova, promocija rodne ravnopravnosti u tijelima stranke te na izbornim listama i u kampanjama, podrška ženama kandidatkinjama u izbornom procesu i druge mjere, kao praksa na duži rok, takođe bi doprinijeli unapređenju rodne ravnopravnosti u političkom i javnom predstavljanju i odlučivanju.