Sve nas knjiga "Mila" poziva na neprešućivanje ljubavi i vraća u trenutke koji su najbitniji u životu, provedeni upravo s majkama, onima koje su uvijek pravi prijatelj i oslonac, koje najbolje razumiju i najbrže utješe, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" jedan od najistaknutijih bh. izvođača i stvaralaca a capella sevdaha Božo Vrećo, čije će intimno autobiografsko djelo biti promovisano ove subote u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu.
Literarni prvenac umjetnika autobiografski je lirski roman, napisan u formi dnevnika, u kojem kroz prozne i poetske zapise o odrastanju, porodici, sevdahu i umjetnosti, dominiraju emocije.
Mila je Božina majka, a u knjizi "Mila" ona je priča o snazi, utočištu i podršci, nesputanim emocijama i putu emancipacije, ljubavi kao religiji i pjesmi koja je hram.
Tim povodom "Nezavisne" su imale zadovoljstvo razgovarati s Božom Vrećom, autorom koji je poslije četiri decenije vratio sevdah u kulturu BiH, stihom i "anđeoskim izvođenjem" ("The New York Times") lirskog tenora i soprana približio ga svjetskoj publici, svoju dualnost stavljajući u službu slobode.
NN: Kako biste okarakterisali ljubav o kojoj čitamo u knjizi i gdje je još planirana promocija "Mile"?
Vrećo: Još ne znam detalje, no sigurno je da će knjiga biti promovirana i u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani i Banjaluci i znatno šire, skoro svugdje gdje imam koncerte. Ljubav o kojoj govorimo beskrajna je i zaslužena, iz nje progovaraju potpora, bezuslovno razumijevanje i poštivanje. Znate, pravi roditelj upravo to i jeste svom djetetu. Zbog toga ona jeste oduvijek moja muza i inspiracija, jer me nikad nije mijenjala, dapače. Zatim, volja, istrajnost, hrabrost da se bude to što jesi, vjera u boga i vjera u sebe, te skrušenost u svijetu koji ne poznaje granice i mjera u bilo kom kontekstu ako uzmete. Sve nas ova knjiga poziva na neprešućivanje ljubavi i vraća u trenutke koji su najbitniji u životu, provedeni upravo s majkama, onima koje su uvijek pravi prijatelj i oslonac, koje najbolje razumiju i najbrže utješe. Ona će dakako uticati na mnoge, mnogi će se zamisliti, zapitati i odgonetnuti ko su i čemu teže u ovom prekratkom životu.
NN: Koliko je modernizacija, a zatim komercijalizacije sevdaha, uz dostupnost, donijela i razumijevanje u širem kontekstu?
Vrećo: Svakako. To je dio world music scene i tako i treba da bude, svako daje nešto svoje i niko nikome ne smeta u tome. Meni lično niko od izvođača sevdaha nije smetnja i prepreka, imam svoj osoben stil i izvedbe i koncerata i uopće življenja i stvaranja sevdaha kroz moje autorstvo, tako da živim potpuno slobodno, nadahnuto i uvijek s puno ljubavi prema svakom novom koncertu koji dolazi.
NN: Da li je sevdah način života ili poseban senzibilitet?
Vrećo: Zavisi za koga. No, bez ikakve dvojbe za mene je to način života, posvećenost kao partneru i bezuslovna ljubav i pripadanje.
NN: Od jeseni ćemo Vas gledati u "Koštani". Kako je došlo do te saradnje s rediteljem Kokanom Mladenovićem?
Vrećo: To je moja sudbinska uloga, nije bilo nikakve dvojbe o pripadnosti te uloge baš meni. Kokan je osjetio svu moju slobodu i potpuno se zaljubio u moj glas, koji u predstavi i jeste ono što je zavelo palanku. Ostali smo jako dobri prijatelji i njegov rad naprosto obožavam. Probe počinju 20. juna pa sve do premijere 5. avgusta na Purgatorijama u Tivtu. Zatim, igramo na Svetom Stefanu i u septembru SNP u Novom Sadu, onda u Beogradu. Jako se radujem svemu i bit će to predstava za pamćenje!
NN: Pored savršenog jezika, Koštana je i simbol. Kako ste je Vi doživjeli?
Vrećo: Onako kako i treba, kao dio sebe. Ona će se prožimati kroz moju dualnu prirodu, ulaziti u intimni Božin život i obratno, bit će to savršena sinergija. Ne plašim se uloge jer znam da ću dati sve od sebe, kao i odlična postavka glumaca oko mene, i da će predstava ostaviti najdublji mogući dojam na svakoga ko za emociju zna.
NN: Kako gledate na situaciju u BiH po pitanju odlaska mladih ljudi iz zemlje? Možda je uzrok odlaska, zapravo veći problem od samog odlaska, besperspektivnost? Obeshrabrenost? S druge strane, Vi ste očito odabrali ostati ovdje, nastavljate i sa doktorskim studijima (na temu polifone i monofone muzike Balkana i nematerijalnog kulturnog blaga).
Vrećo: Mislim da je, prije svega, na vama da li ostajete ili idete. Ja ostajem, jer se osjećam lijepo u svojoj zemlji, živim od umjetnosti koju uvijek stavljam ispred svega, na pijedestalu je i počastvovan sam od boga što je to tako. Ako me ljubav odvede daleko, tako naprosto treba da bude, a ako ostanem, opet dobro. Nisam od onih koji bježe u goru situaciju od one u kojoj se nalaze samo da bi bili negdje u Evropi. Treba dobro odvagati prije nego što se odlučiš za tako nešto. Ja volim Sarajevo i tu ostajem.
NN: Često Vam danas čestitaju na hrabrosti, u kontekstu Vaših prvih pojavljivanja. Koliko vas je taj period promijenio kao osobu?
Vrećo: Ne obraćam pažnju na dokone i iskompleksirane osobe. Moj fokus interesa su ljudi koji vide inspiraciju u meni i uvijek vide lijepo i stilizovano. Hvala bogu takvih je sve više, a moj glas je ispred svega.
NN: Kažete da Vam je roditeljstvo jedna od neostvarenih životnih želja. Kako sebe vidite u tome, s kakvim principima u odgoju potomstva?
Vrećo: To su sigurno principi koji siju ljubav i ne krate krila djeci. Dakle, većina griješi liječeći bezuspješno lične komplekse na svojoj djeci. To sigurno nikada ne bih radio. Ako se to desi, divno, a ako i ne, moje pjesme će biti moja djeca.
Kuva uz pjesmu
NN: Često na društvenim mrežama dijelite fotografije domaćih specijaliteta koje pravite kada ste kući. Kako izgleda taj ritual?
VREĆO: Pjevam i s ljubavlju kuham za moje prijatelje i mamu i sestru. One su me naučile osnovama u kulinarstvu, a sam sam otkrivao godinama začine i prave mjere istih u jelima. Ako od milion recepata sa interneta i iz neke stare bakine recepture pokušate ispeći kolač, odmah je to čarolija. Pohvale vas inspirišu, iako je kod mene to uvijek bilo nešto što sam volio raditi. Znam skoro sve kuhati i uživam u tome. Pite posebno, jer se vezuju za Bosnu i sevdah, a meni to odlično ide. Mislim da treba da jedemo ono sto nam paše, da izbacimo sve što nam ne prija, tijelo nam samo sve to govori.
Modna linija s Vrećinim potpisom
NN: Smatrate li da je glamur u jednostavnosti i svedenosti? Vi sami radite kreacije za sebe?
Vrećo: Kod mene je sve to uvijek bilo spontano i nesputano. Jednostavan odabir odjeće, kombinovanje muško-ženskih odjevnih kombinacija, eksperimentisanje i na koncu izgradnja vlastitog vizuelnog identiteta. Modna linija s mojim potpisom izaći će sljedeće godine. Krojači rade u Istanbulu, a sva platna su iz Kopenhagena, jer su naprosto najbolja i kvalitetom i printom.
Jednostavnost uvijek, sa daškom glamura.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.