Književnost

Vlahović: Poezija mora da se vrati čoveku

Vlahović: Poezija mora da se vrati čoveku
Vlahović: Poezija mora da se vrati čoveku

"Pesnička republika" je nezavisna od svih država, vlada, i niko nema pravo da je ukine jer je ona ideja koja hiljadama godina živi u pesničkim delima i hiljadama godina će živeti, a mi je danas samo objavljujemo svetu i simbolično je formalizujemo. Ovako glasi osmi član Ustava "Pesničke republike", manifestacije koju je prije nekoliko dana u Novom Miloševu (opština Novi Bečej, Srednjobanatski okrug, Srbija), osnovao Radovan Vlahović, književnik, izdavač, te direktor Banatskog kulturnog centra (BKC), prvog privatnog kulturnog centra u Srbiji.

"Pesnička republika" je odmah po osnivanju okupila 120 pjesnika iz 43 grada, te dobila svoj ustav, himnu, državljane, predsjednika (pjesnik Simon Grabovac), vladu, ambasadore i konzule. Manifestacija, dakle, ima sve oblike uređenja jedne republike, a kako riječ "republika" potiče od latinskog izraza "res publica", što u prevodu znači "opšte dobro" - povodom osnivanja ovog pjesničkog i u najmanju ruku neobičnog opšteg dobra, tvorac istog Radovan Vlahović pričao je za "Nezavisne".

NN: Kako je nastala "Pesnička republika"?

VLAHOVIĆ: Ideju za "Pesničku republiku" je dao pesnik Simon Grabovac na 4.  evropskom Facebook pesničkom festivalu, koji se svake godine održava kao deo programa Salona knjige u Novom Sadu, kada je obrazlagao odluku žirija čiji je bio predsednik za dodelu nagrade (štampanje knjige pesama) grupi mladih autora iz čitavog regiona, koji su se okupili u zajedničkoj Facebook grupi koja se zove "Poeziranje". Od tada je prošlo više od tri godine do osnivanja književne manifestacije pod nazivom "Pesnička republika". Pitanje je da li bi je i sada uspeli osnovati da naša opština, u konkurenciji od preko 150 gradova i opština, nije dobila titulu "grada u fokusu", a s tim i znatna materijalna sredstva koja su namenski opredeljena za kulturu. Banatski kulturni centar je jedna od institucija kulture u opštini Novi Bečej koja je svojim projektom "Pesničke republike" konkurisala kod Ministarstva kulture.

NN: "Pesnička republika" je otvorena za sve pjesnike regiona i šire?

VLAHOVIĆ: "Pesnička republika" pokušava da sabere na jednom mestu sve pesnike, bez obzira na njihove poetičke razlike ili, pak, na jezičke i kulturološke tradicije iz kojih oni idu. "Pesnička republika" briše razliku, koja je relikt socrealizma, u kome su se pesnici delili na amatere i one druge, koji su imali višu poetičku i kritičku svest o literaturi i koji su činili pesničku elitu.

NN: Mišljenja ste da takozvani elitni pjesnici nisu dovoljni poeziji.

VLAHOVIĆ: Imam dovoljno godina da vidim da oni koji su činili pesničku elitu u jednom vremenu padaju u zaborav i da su nestali sa književne scene, kao i vreme koje ih je iznedrilo. Da bi poeziji vratili slavu koju je ona imala u prethodnim vremenima i koju ona zaslužuje, elita i elitni pesnici nisu dovoljni, moraju se uključiti svi koji pišu, a onda će se vremenom stvoriti nova elita koja će pišući poeziju dati odgovore na nove zahteve pesništva u trećem milenijumu. Novo vreme je pokazalo da su se pesnički tronovi na kojima su sedele pesničke veličine urušili sami od sebe, da su se mnogi poetički obrasci potrošili, a da novi, evo, zahvaljujući savremenim tehnologijama polako izlaze na svetlo dana.

NN: Da li to znači da književnost prilagođavate novim tehnologijama?

VLAHOVIĆ: Ja književnost ne prilagođavam modernim tehnologijama. Književnost je za mene jezički beskraj u kome svi imaju pravo da učestvuju i nju samo možda Bog nečemu može  prilagoditi, a ponajviše tome da se obožena njegovim likom iskazuje. Ja sam savremene tehnologije, internet i socijalne mreže stavio u službu kako svog stvaralaštva, tako i stvaralaštva mojih autora i sveukupne produkcije BKC-a. Stvaralaštvo na društvenim mrežama je instant stvaralaštvo i za razliku od književne periodike koja je u poslednje vreme počela da gubi bitku sa raznim net portalima, a sve u nedostatku materijalnih sredstava, dakle književne periodike koja ima uređivački koncept i neguje kritičku svest o onome što će se objaviti, književnost na društvenim mrežama nema onu dozu kritičke svesti koja bi delila i vrednovala ono što je napisano, ali ona ima mogućnost da objavljeni književni tekst, bilo da je poezija, beleška i proza, odmah vidi nekoliko stotina prijatelja dotičnog autora i da svojim lajkovanjem ili nelajkovanjem potvrde vrednost tog književnog uratka. Ja sam Facebook književnost kroz Facebook festival definisao kao jedan od oblika narodne književnosti i otuda tolika otvorenost i demokratičnost, mnogojezičnost i mnogolikost tog festivala. Ali otuda i tolika popularnost. Na Facebook festivalu mi dajemo šansu svima da učestvuju, ali time što imamo dva žirija, to znači da svaku pesmu koja nam stigne vejemo kroz dva sita, činimo da izbor pobednika bude transparentan i demokratičan.

NN: Na koncu, poezija iz kvantiteta daje kvalitet, no njena svrha ostaje ista?

VLAHOVIĆ: Poezija i pesništvo moraju da dobiju lice novog humanizma, da se vrate svojoj osnovnoj svrsi - čoveku, a to znači da ga nadahnjuje, da ga očovečuje, da ga oradošćuje, da mu otvara vrata vlastite percepcije i samospoznaje sveta. Moderne teorije književnosti i književne kritike su nas, pod uticajima globalnih politika, u želji da odgovore vremenu u kome živimo, odvele u ćorsokak sa svojim cepidlačenjem i željom da matematički proračunavamo stihove i strofe i da ih objašnjavamo estetskim kriterijumima koji miljama kaskaju iza stvarnosti i onog što poezija kao izraz sveukupnog čovekovog unutrašnjeg bića iz njega ište. Ne kažem da one ne treba da postoje, već kažem da moraju da promene naočare kroz koje gledaju i samo tako možemo iznova graditi novi kako pesnički svet, tako i ovaj stvarni u kome živimo.

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije