BUKUREŠT - Nezgoda se dogodila tokom predstave "Everyman Đilas" , koja je sinoć izvedena na Velikom NETA festivalu u Bukureštu u Rumuniji.
“Ova predstava treba da bude igrana na svim meridijanima da bi dokazala što se, u stvari, desilo sa svjetskom istorijom, kazao je pisac i reditelj Jordan Plevneš nakon sinoćnjeg izvođenja drame "Everyman Đilas" Crnogorskog narodnog pozorišta u Bukureštu.
On ističe da je predstava, za koju tekst i režiju potpisuje Radmila Vojvodić, "sublimat evropske prošlosti koja otvara puteve budućnosti".
“U njoj se sažimaju sve one velike dileme postojanja istorije - u njenom intimnom i u njenom društvenom smislu - na planu onog utopijskog sna hiljade velikih umova, od antičke tragedije do Đilasa. I ovaj briljantni mizanscenski, dramaturški tok predstave pokazuju da je rediteljka izvršila jednu vivisekciju božanstvene analize prošlosti koja otvara put budućnosti. Na neki način, ona je stvorila jednu antologijsku viziju onoga što se događalo na prostorima bivše Jugoslavije. I to su antologije velikih umova.
Pozorišni kritičar Žorž Badu, koji je predsjednik Međunarodne asocijacije pozorišnih kritičara - IATC, bio je izuzetno dirnut predstavom.
“Umjetnici u istočnim zemljama u pozorištima se duboko bave istorijom i prošlošću, a na zapadu je to sasvim iščezlo. Vidjeli smo večeras jednu potresnu priču o jednom mučeniku, priču koja pripada političkom pozorištu, pozorištu ideja. U Rumuniji smo imali jednog Lucijusa Petraškana, u Rusiji Trockog, a ovdje smo vidjeli Milovana Đilasa u svom svijetu, u kome je sanjao o utopiji. Glumačke kreacije su bile sjajne, a Tihomir Stanić je zaista napravio veličanstvenu ulogu”, dodao je Badu ističući, prije svega, izuzetan rediteljski rad na drami.
Direktor Nacionalnog pozorišta "I. L. Caragiale" u Bukureštu Jon Karamitru, ispričao je kako je prije dvije godine boravio u Crnoj Gori i tada se uvjerio koliko je "lijepa i bogata zemlja, neobične ekspresivnosti i umjetničkog potencijala".
“Glavni razlog osnivanja ovog festivala jeste da se pokaže kapacitet kretivnosti Balkana. Savremeno englesko i francusko pozorište je pozorište forme, dok je balkanski teatar danas - teatar suštine. Što sve može da se desi u ovim zemljama koje povezuje komunizam, tranzicija, građanski ratovi i vjerski sukobi, teme su kojima se bave predstave koje sam želio da dovedem u naše pozorište. Predstava CNP-a ostavlja dubok utisak i izaziva određenu vrstu identifikacije i našeg gledaoca, jer postoje paralele između vaše i naše istorije. Zaista me uzbuđuje pozorište koje preispituje istoriju, važna dešavanja koja su uticala na sve nas danas, koje nas suočava sa prošlim vremenima i junacima tog vremena”. istakao je Karamitru i zvanično uputio poziv Vojvodić da režira nacionalnom teatru u Bukureštu.
Pozorišna kritičarka Kristijana Gavrila smatra da je komad podjednako aktuelan u Crnoj Gori i Rumuniji.
“Može se, isto tako, igrati na bilo kojoj evropskoj sceni i komunicirati s publikom. Ona nas podsjeća na sve naše istorijske paradokse, na utopije, posebno na utopiju komunizma. Jak autorski pečat, suptilna i vrlo odmjerena gluma, neobična dinamika predstave - sve to su elementi jednog snažnog scenskog djela koje smo gledali”, zaključila je ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
