BANJALUKA - Povodom prvog Festivala studentskog pozorišta „Kestenburg“, koji je ovih dana u Banjaluku doveo preko dvije stotine gostiju iz svih krajeva svijeta, razgovrali smo sa Dariusom Jezerskim, poljskim rediteljem, koji je jedan od članova stručnog žirija festivala.
Prvi put ste u Banjaluci. Kakvi su vaši utisci o gradu na Vrbasu?
Iako živim u gradu sa približno jednakim brojem stanovnika, primijećujem velike razlike. Ovdje vidite ljude na ulicama. Dio su grada, sjede u kafićima, pričaju, smiju se. Pomislite da je više ljudi nego inače. U mom gradu, hodajući jedan kilometar, možete izbrojati 24 banke. U Banjaluci na istom rastojanju možete izbrojati toliko kafića. I svi su puni nasmijanih ljudi. To je divan prizor za oči.
U žiriju ste „Kestenburga“. Šta možete reći o festivalu i predstavama koje ste do sada pogledali?
„Kestenburg“ me je pozitivno iznenadio. Razumijem sve probleme organizovanja nekog festivala prvi put, ali ovaj festival je zaista počeo visokim nivoom. Od prvog dana, sve je na tom nivou, a on je čak, nekad, na nivou profesionalnog pozorišta. Kao prvo, selekcija je veoma dobra. Postoji nekoliko predstava koje su u rangu profesionalaca. Na sličnim festivalima, udio loših predstava je veći. Bilo je do sada različitih predstava, ali ja ne volim dijeliti pozorište na studentsko, dječije... Za mene je pozorište, pozorište. Govorim o pozorištu uopšteno i u skladu sa tim, ocjena predstava je veoma visoka.
Da li ste u prošlosti imali iskustva u radu sa studentima, mladim glumcima i studentskim teatrom?
Ranije sam radio sa mnogim mladim ljudima, i to u dva studentska pozorišta, ali sad više nemam vremena za to. Često sam radio i sa djecom, čak i sa osobama sa posebnim potrebama.
Na žalost, sada imam sve manje vremena za to.
Onda nam iz prve ruke možete reći kakvu ulogu imaju ovakvi susreti u životu nekoga ko se sutra želi baviti umjetnošću?
Daću dva odgovora. Reći ću čemu služi pozorište i čemu festivali. Pozorište je važno jer otvara i spaja ljude. Daje drugačiji pogled na svijet. Za mene je umjetnost riječi najsavršenija. Što se tiče festivala, važno je da se amateri sa svih strana svijeta upoznaju. Može se vidjeti da, iako postoje jezičke barijere, pozorišni jezik je univerzalan, jedan, i svi ljudi ono što na sceni vide mogu osjetiti na isti način. Kada vidite ljude sa festivala na ulici, i vidite da su srećni, osjetite koliko je sve ovo jedna divna stvar.
Da li ste do sada imali profesionalnog iskustva sa ljudima sa ovih prostora i planirate li da ostvarite neku saradnju u bližoj budućnosti?
Već sam ostvario kontakt sa jednim festivalom u Beogradu. Takođe,u planu je projekat saradnje između sedam zemalja, gdje učestvuje i Banjalučko studentsko pozorište, kao jedino svoje vrste. Saradnja će trajati četiri godine, a odnosiće se na savremeno čitanje antike. Posljednjih nekoliko godina sam radio sa glumcima iz Gruzije, a sad bih volio da radim sa glumcima odavde. To je novi senzibilitet, koji me veoma interesuje. Tokom oktobra ćemo završiti sve tehničke pripreme i ako sve bude dobro, projekat će početi u junu 2016.
Šta možete poručiti mladim ljudima koji se žele baviti umjetnošću?
Volim kada ljudi ispoljavaju svoju kreativnost, i želim da takvim ljudima čitav život bude posvećen umjetnosti. Nevažno je koja je vrsta umjetnosti u pitanju, ali je važno da im ona bude dio svakodnevnog života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.