Pozornica

Željko Erkić: Umjetnost se desi

Željko Erkić: Umjetnost se desi
Željko Erkić: Umjetnost se desi

Željko Erkić, jedan od najangažovanijih glumaca Narodnog pozorišta RS (NP RS) u Banjaluci, svoj talenat je pokazao i dokazao kroz mnogobrojne predstave u kojima igra, a kao još jedna potvrda stigla je i nagrada njegove matične kuće za najboljeg glumca u pozorišnoj sezoni 2011/2012.

Erkić je rođen u Sarajevu, odrastao u Milićima, a prije nego što je završio Akademiju umjetnosti u Banjaluci bio je student Građevinskog fakulteta u Beogradu.

"Čim sam ušao u svijet glume, brzo sam izbrisao studije građevine iz memorije", priča on.

U razgovoru za "Nezavisne" govori o glumi, boravku u SAD, izazovima s kojima se susreću kulturni radnici u našoj zemlji, ali i o aktuelnom anganžmanu televizijskog voditelja.

NN: Nedavno Vam je pripalo priznanje za najboljeg glumca u prethodnoj pozorišnoj sezoni u NP RS. Koliko je glumcu pohvala, ali i možda obaveza kada dobije jedno ovakvo priznanje od matične pozorišne kuće?

ERKIĆ: Moram priznati da pohvala i nagrađen trud i rad dobro utiču na glumca, samim tim otvaraju se vrata za nove velike projekte i uloge, ali kao što ste rekli - to je i obaveza više da nastavim da ostvarujem dobre rezultate.

NN: Iako je Vaš prvi izbor bila građevina, ubrzo ste shvatili da je u stvari gluma ono što Vas više zanima. Jeste li se tokom rada u glumačkim vodama nekad pokajali?

ERKIĆ: Iskreno, nisam nijednom. Čim sam ušao u svijet glume i pozorišta, vrlo brzo sam izbrisao iz memorije studije građevine, čak i onu materiju u kojoj sam bio dobar dok sam tamo studirao.

Čim sam ušao u svijet glume i pozorišta, vrlo brzo sam izbrisao iz memorije studije građevine, kaže Erkić

NN: Tokom studiranja ste određeno vrijeme proveli i u SAD. Da li su postojale šanse da ostanete tamo?

ERKIĆ: Pa, jesu postojale šanse, ali isto tako i veliki rizik. Ja sam planirao da ostanem u SAD, ali pod uslovom koji sam sebi zadao, a to je da se bavim svojim poslom tamo, dakle glumom, i onda sam jednostavno stavio na tas koliko vremena ću se baviti glumom u SAD, a koliko konobarisanjem. Sa druge strane, ovamo sam imao angažman u NP RS i to je presudilo.

NN: Na banjalučkoj Akademiji umjetnosti svake godine diplomira nekoliko glumaca. Koliko su oni, po Vašem mišljenju, spremni da rade i kakve su uopšte mogućnosti da mladi glumci dobiju neki ozbiljniji angažman?

ERKIĆ: Što se tiče anganžmana mladih glumaca, uvijek i svuda je isto, sve je na njima, ako se dokažu kvalitetnim radom tokom studiranja sigurno će biti posla za njih, pa čak i velikih anganžmana. Jer, stvar je jednostavna - tržište pozorišta i filma je takvo da mu uvijek trebaju nova lica.

NN: Koliko je društvo u kojem živimo senzibilno za umjetnike i kulturne radnike?

ERKIĆ: Nažalost, mali broj ljudi našeg društva je senzibilan za umjetnost i kulturu, a oni koji bi trebalo da to mijenjaju još manje. Naravno, globalna situacija je takva da je sve manje novca, a naša mala zemlja mora prvo da se iznese sa tim problemom, ali, podvlačim, umjetnost i kultura jednog naroda su i ogledala zemlje u kojoj žive, tako da nadležni i u ovim teškim vremenima nikako ne smiju da zaborave na nas.

NN: Smatrate li da je u BiH na neki način trenutno prisutna pozorišna uopštenost ili su neke pozorišne kuće ipak spremne da izađu iz ustaljenih okvira glume, ali i komada koje postavljaju na scenu?

ERKIĆ: Uopštenost u pozorištu ne može biti trenutna, pa da je više nikad ne bude, ili da je nije bilo, to se ocjenjuje od sezone do sezone, od predstave do predstave. Uvijek će bljesnuti neki ansambl i donijeti predstavu koja će donositi priznanja i nagrade, ali zato ovaj posao i jeste umjetnost, jer vi tragate za njom, težite ka njoj, a ona ili se desi ili ne. Samim tim, svaka pozorišna trupa je spremna da ponudi nešto drugačije i iznese na scenu, a onda se sve poklopi - i gluma i režija i dobar komad.

NN: Svoj talenat ste pokazali i u nekim filmskim projektima. Da li Vam više odgovara rad pred kamerama ili, ipak, na daskama koje život znače?

ERKIĆ: Mogu samo da kažem da je to moj posao koji volim da radim i stoga mi odgovara i jedno i drugo.

Nagradu matične kuće doživljava kao obavezu da i dalje ostvaruje dobre rezultate

NN: Trenutno ste angažovani i kao voditelj jutarnjeg programa na RTRS. Kako ste se našli na televiziji i koliko Vam prija ova vrsta posla?

ERKIĆ: Nakon ovih nepunih dva mjeseca, koliko radim na televiziji, zaključio sam da su pozorište i TV dva potpuno različita medija, ali ovaj posao mi prija zbog toga što je izazov za mene i što ranije nisam imao priliku da radim nešto slično.

NN: Kakvi su planovi za budućnost, hoćemo li Vas gledati u nekim novim projektima?

ERKIĆ: Što se tiče onoga što planiram samostalno da radim, mogu da kažem da će biti novih projekata, kao i projekata u okviru moje matične kuće, a naravno, kao i svaki glumac, spemno ću dočekati i iznenadne izazove.

Radno vrijeme

NN: Za glumca u pozorištu je rad u večernjim časovima uobičajen, što je i jedan od "nedostataka" ovog posla. Koliko je Vama bilo teško da se naviknete na to da nemate određeno radno vrijeme?

ERKIĆ: Ne sjećam se uopšte te vrste navikavanja na novo radno vrijeme, jer sam još na Akademiji bio angažovan u pozorištu, a nisam imao neki drugi radni odnos, pa da mi je bio potreban proces navikavanja. Jednostavno, ušao sam u takvo radno vrijeme na početku svog radnog vijeka, tako da, ako bih ga sada mijenjao, e to bi mi teško palo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije