BANJALUKA - Izložba djela banjalučkog slikara, člana čuvene grupe "Četvorica", Alojza Ćurića okupila je u četvrtak naveče u Muzeju savremene umjetnosti RS u Banjaluci brojne prijatelje i poštovaoce njegovog djela.
Postavku, koju je svečno otvorio gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović, pripremila je Meliha Husedžinović, istoričar umjetnosti i direktorica Umjetničke galerije BiH u Sarajevu, koja je tokom svog istraživanja naišla na veliki dio Ćurićevih djela do sada nikad izlaganih u javnosti.
"Alojz je u Banjaluci imao samo dvije samostalne izložbe tokom života, tako da se vrlo često mislilo da on ono što bi naslikao, prenese, ispriča djeci i onda njegovi učenici to slikaju umjesto njega. Kada sam počela ovo istraživanje, u njegovoj ostavštini naišla sam na ogroman materijal", navela je Husedžinovićeva, istakavši da je u MSU RS predstavljena samo jedna trećina umjetnikovog bogatog stvaralaštva.
Prema njenim riječima, Alojz Ćurić je od početka slikao pejzaže koji su bili njegova glavna inspiracija, a ratni period neimaštine ga je naveo da napravi veću pauzu u svom stvaralaštvu nakon koje se okrenuo akvarelu u kojem je rađen najveći dio njegovih slika.
"U početku je radio pejzaž i to Mrkonjića, Zmijanja, Suturlije, Tijesnog. Oblici u prirodi su bili malo dramatičniji, a prvi ciklus koji je stvorio je u stvari ciklus iz Kočićevih priča, od kojeg je 1957. godine, 40 godina od Kočićeve smrti, nastala jedna izložba", rekla je Husedžinovićeva.
Ona je istakla da je nakon ovog uslijedio ciklus nastao u temperi, koje se umjetnik dugo vremena nije odricao, a potom ciklus "Suturlija", koji je obilježio njegova prva veća platna na ulju.
"Između ta dva ciklusa Ćurić se tražio na tragu Lubardinog crnogorskog pejzaža, a potom je stvorio ciklus 'Mlinova', jedan od njegovih najboljih ciklusa i manji ciklus 'Samara'", kaže Husedžinovićeva.
Alojz Ćurić je rođen 1933. godine u Mrkonjić Gradu u radničkoj porodici. Od 1942. godine živi u Banjaluci, u kojoj se deset godina kasnije počeo baviti slikarstvom. Upisao je Višu pedagošku školu na kojoj je upoznao slikara Envera Štalju. Nakon završetka Više pedagoške škole u Sarajevu upisuje Školu rezervnih oficira u Zagrebu. Aktivno se slikarstvom počinje baviti 1955. godine, iste godine u kojoj nastaje čuvena grupa "Četvorica", koju pored njega čine: Enver Štaljo, Bekir Misirlić i Dušan Simić, koji je bio duhovni vođa grupe. Ćurić je radio kao nastavnik likovnog vaspitanja u OŠ "Jovan Jovanović Zmaj" u Banjaluci, u kojoj je predavao 38 godina. Njegovi učenici su dobitnici brojnih priznanja, a njihovi radovi, za koje je često Ćurić davao ideje, su više puta izlagani. On sam dobitnik je brojnih priznanja za svoja djela, među kojima su nagrada publike na Drugom jesenjem salonu u Banjaluci, otkupna nagrada sarajevske Umjetničke galerije na Četvrtom jesenjem salonu u Banjaluci, gran pri Šestog međunarodnog bijenala dječje fantastike, zlatna plaketa za izuzetan doprinos razvoju kulture u Banjaluci, Aprilska nagradu grada Banjaluke i druge. Umro je 2007. godine u Banjaluci.
Izložbu djela Alojza Ćurića banjalučka će publika u narednih mjesec dana moći da vidi u MSU RS.
Pokrovitelji izložbe su Ministarstvo prosvjete i kulture RS i grad Banjaluka.
Dirljiv govor
Počast velikanu banjalučke umjetničke scene Alojzu Ćuriću na otvaranju izložbe njegovih djela u MSU RS dirljivim govorom odala je njegova supruga pjesnikinja Enisa Osmančević-Ćurić.
Svojim prisustvom otvaranje izložbe je uveličao i veliki broj prijatelja i poštovatelja, među kojima su se našli i Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS, i Jasna Brkić, potpredsjednica Vlade RS.
"Četvorica"
Alojz Ćurić je sa trojicom umjetnika osnovao grupu "Četvorica", čiju je prvu izložbu pratio i odštampan Manifest grupe, u kojem su umjetnici između ostalog napisali: "Nastojimo da stvaramo što samostalnije i da smo slični u tome da ni sa kim nismo slični". Grupa "Četvorica" se sastajala kod Dušana Simića, kod kojeg su vodili duge razgovore o umjetnosti. U početku pod uticajem Petra Lubarde uspjeli su da Banjaluku otvore prema novim likovnim pravcima, te da pedagoškim i umjetničkim radom obogate kulturno-umjetničku scenu BiH. Grupa je djelovala do smrti duhovnog vođe Dušana Simića 1961. godine, a potom se raspala iako su trojica umjetnika nastavila da rade i izlažu grupno i samostalno.